u tsunami, ti gigantski valovi koji uništavaju sve na svom putu, fascinantan su i razorni prirodni fenomen. Iako se većina tsunamija događa duž obala Pacifika i Indijskog okeana, to ne znači da se ne mogu formirati u drugim dijelovima svijeta, pa je neophodno razumjeti njihovu prirodu i dinamiku. Ne treba ih se bojati, ali ih moramo poštovati i razumjeti kako nastaju i koje su im glavne karakteristike. Zatim ćemo istražiti 5 stvari koje niste znali o cunamiju.
Tsunami može vrtoglavom brzinom preći nekoliko hiljada km
Ove pojave se ne mogu precizno predvidjeti, ali je poznato da kako se približavaju obali povećavaju veličinu i brzinu. u stvari, Mogu preći više od 17,000 km nevjerovatnom brzinom do 700 km/h., uporediv sa avionom u letu. U dubokim vodama, valovi cunamija mogu biti neprimjetni za brodove jer je njihova visina relativno niska, što im omogućava da nezapaženo nastave svoj kurs. Međutim, kako se cunami približava obali i dubina vode se smanjuje, njegova brzina se smanjuje, ali se njegova visina dramatično povećava, stvarajući razorne valove.
Oni ne donose samo talas
Da li ste mislili da je cunami doneo samo jedan talas? Realnost je da ovi fenomeni nikada, ili skoro nikada, ne dolaze sami. Većina njih obično donosi više od jednog vala, što znači da su prouzročena razaranja i štete mnogo veće od onoga što bi uzrokovao jedan talas. Ovi talasi mogu biti i do 10 puta veći od prethodnih talasa, a prvi talas nije uvek najveći. Obalne zajednice moraju biti pripremljene za više talasa, a ne samo za prvi znak udara.
Može ih izazvati svako veliko kretanje na zemlji
Cunamiji se obično povezuju sa zemljotresima, ali to nisu jedini uzroci. Udar meteorita ili asteroida, npr. Takođe može izazvati cunami, kako se vjeruje da se dogodilo prije otprilike 3.46 miliona godina kada je asteroid udario u Zemlju, prekrivši planetu vodom. Pored zemljotresa, faktori kao što su klizišta, vulkanske eksplozije i podvodne erupcije mogu izazvati cunamije, što njihovo proučavanje i praćenje čini ključnim za prevenciju i kontrolu rizika.
Ako želite saznati više o tome kako nastaje cunami, možete pročitati o tome najveći svjetski cunami i njegov uticaj.
Tsunami u Japanu mogao bi doći do San Francisca
A trebalo bi samo nekoliko 10 horas stići. Impresivno, zar ne? Brzina i snaga ovih talasa su zapanjujuća. Inače, Pacifički centar za upozorenje na cunami, koji se nalazi u Honoluluu, odgovoran je za praćenje i upozorenje na potencijalne cunamije u Tihom okeanu. Ovaj sistem također koordinira napore i dijeli informacije kako bi se spriječila devastacija i smanjio uticaj na obalne zajednice.
More se ponekad povuče prije nego što se pojave
Iako nema mnogo znakova koji ukazuju na to da će se cunami desiti, ponekad more se povlači drastično, ostavljajući veliki dio morskog dna izložen. Ovaj fenomen, poznat kao "oseka", često je znak upozorenja na predstojeći cunami. Od ključne je važnosti da priobalne zajednice i turisti prepoznaju ovaj signal, jer pružanje ranog upozorenja može spasiti živote.
Kako nastaje cunami?
Cunami je rezultat trenutnog pomjeranja velike mase vode. Ovu pojavu u većini slučajeva generiraju podvodni potresi velike magnitude koji uzrokuju naglo pomicanje morskog dna ili vulkanske erupcije. U drugim slučajevima, klizište na obali također može uzrokovati cunami.
Većina tsunamija (otprilike 80% ukupnog broja) nastaje podvodnim zemljotresima. Kada dođe do zemljotresa, morsko dno se pomera, stvarajući talase koji se brzo šire preko okeana. Iako ovi valovi mogu biti gotovo neprimjetni u dubokoj vodi, kako se približavaju obali, njihova brzina se smanjuje, ali im se visina eksponencijalno povećava, što može generirati valove veće od 30 metara. Ovaj fenomen je ono što pretvara udaljeni seizmički pokret u razorni cunami koji može uništiti obalne zajednice.
Ako želite saznati više o ovom fenomenu, možete provjeriti kako je mjeri visinu talasa u odnosu na cunamije.
Najrazorniji cunami u istoriji
Neki od najrazornijih tsunamija u novijoj istoriji su:
Čile, 1960
Dana 22. maja 1960. godine, Zemljotres u Valdiviji, najjači u zabilježenoj istoriji, sa magnitudom od 9.5, izazvao je cunami koji je razorio obale Čilea. Talasi su dostizali visinu i do 20 metara i uzrokovali smrt oko 2,000 ljudi. Ovaj cunami nije samo pogodio Čile, već je stigao i do Havaja i Japana nekoliko sati kasnije, uzrokujući dalja razaranja i dodatne smrtne slučajeve.
Japan, 2011
Japan je 11. marta 2011. doživio zemljotres jačine 9.0, koji je izazvao cunami koji je izazvao talase visoke preko 10 metara i ubio više od 20,000 ljudi. Ova katastrofa ne samo da je uništila čitave zajednice, već je pokrenula i nuklearnu krizu u Fukušimi, čiji je uticaj imao dugoročne reperkusije na energetsku politiku i zdravlje životne sredine u regionu.
Italija, 1908
28. decembra 1908. godine pogodio je zemljotres jačine 7.1 stepen Mesinski moreuz u Italiji, izazvavši cunami koji je razorio gradove Mesina i Ređo Kalabrija. Procjenjuje se da je u ovoj katastrofi, koja se smatra jednom od najgorih u evropskoj istoriji, poginulo oko 120,000 ljudi.
Indonezija, 2004
El cunami od 26. decembra 2004, izazvan zemljotresom magnitude 9.3 u Indijskom okeanu, zapamćen je kao jedna od najgorih prirodnih katastrofa u istoriji. Talasi su dosezali i do 30 metara visine i uzrokovali više od 227,000 smrtnih slučajeva u raznim zemljama. Ovaj događaj doveo je do stvaranja novih sistema upozorenja na cunami širom svijeta, naglašavajući potrebu da se priobalne zajednice pripreme i educiraju o riziku od cunamija.
Ako ste zainteresirani da saznate više o tome kako je došlo do poplava u nekim područjima, a ne u drugim, možete pročitati članak na zašto dolazi do poplava.
Koja su područja najsklona cunamiju?
Područja koja su najviše pogođena cunamijem su ona koja se nalaze u Tihom okeanu, posebno duž Vatreni prsten ili „Vatreni prsten“, geološki aktivna regija s brojnim vulkanima i tektonskim rasjedama. Osim toga, postoje i druge seizmičke i vulkanske zone u Indijskom okeanu i neka manja područja u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru. Istorijski gledano, oko 14% dokumentovanih cunamija se dogodilo u ovoj drugoj regiji, gdje se sudaraju afrička i evropska tektonska ploča, među kojima je najznačajniji lisabonski potres i cunami iz 1755. godine.
Kako se možemo zaštititi? Važnost prevencije
Prevencija je neophodna u upravljanju rizikom od cunamija, baš kao što je to slučaj i u slučaju zemljotresa. Poznavanje izloženih područja i sistema upozorenja je neophodno. Područja Tihog okeana imaju napredne sisteme upozorenja, kao što je Pacifički sistem upozorenja na cunami, koji upozoravaju obalna područja na potencijalne opasnosti.
Jedna minuta može napraviti razliku između života i smrti, pa su rano upozorenje i brza reakcija javnosti od vitalnog značaja. Provođenje vježbi evakuacije u obalnim zajednicama i edukacija o opasnostima od cunamija također su ključne komponente pripravnosti.
Mediteranski cunami: koji su rizici?
Iako su cunamiji rjeđi u Sredozemnom moru nego u Tihom okeanu, oni i dalje predstavljaju značajan rizik. Istorijski gledano, od 1600. godine prije Krista do danas, zabilježeno je najmanje 290 cunamija, od kojih su neki izazvali razaranja. Najizloženije su grčka i italijanska obala, ali i one Portugala i Španije. Poslednjih godina razvijeni su sistemi za praćenje i upozorenje kako bi se ublažio rizik od cunamija u ovom naseljenom basenu.
Biti informisan o rizicima i imati planove evakuacije mogu spasiti živote. Kampanje podizanja svijesti i saradnja između zemalja također su od suštinskog značaja za poboljšanje kapaciteta odgovora na ove pojave. Proučavanje i razumijevanje cunamija nije samo od vitalnog značaja za sigurnost priobalnih zajednica, već pruža i vrijedne lekcije o prirodi, njenoj snazi i važnosti pripravnosti u upravljanju prirodnim opasnostima. Uz odgovarajuću edukaciju i proaktivne akcione planove, razorne posljedice ovih prirodnih pojava mogu se značajno smanjiti.
