Međunarodna grupa astronoma uspjela je vizuelno potvrditi po prvi put da zvijezda može eksplodirati dvostrukom detonacijom, fenomen koji je do sada bio teoretiziran, ali nikada direktno opažen. Analizirani ostatak, poznat kao SNR 0509-67.5, snimljen je pomoću Vrlo velikog teleskopa Evropske južne opservatorije, pružajući ključne slike koje su korištene za identifikaciju karakterističnih obrazaca koji su rezultat ove dvostruke eksplozije.
Godinama se smrt nekih zvijezda shvatala kao jedan nasilni događaj, ali podaci nedavno objavljeni u časopisu Priroda Astronomija značajno mijenjaju naš pogled na određene supernove. Analiza SNR 0509-67.5, a Bijeli patuljak koji je već iscrpio svoje gorivo, omogućio je naučnicima prvi put detektovani direktni tragovi dvije uzastopne eksplozije u ostacima iste supernove.
Prema istraživačima, ovo otkriće stavlja neki od najenergičnijih događaja u svemiru i otvara vrata boljem razumijevanju formiranja elemenata bitnih za život, poput željeza. supernove tipa Ia, poput ovog koji je ovdje ispitan, igraju fundamentalnu ulogu u mjerenju udaljenosti u svemiru i poslužili su kao osnova za otkrivanje fenomena ubrzanja u svemirskom širenju.
Priyam Das, doktorand na Univerzitetu Novog Južnog Walesa, naglašava da "Eksplozije bijelih patuljaka bile su ključni dijelovi moderne astronomije", iako tačan razlog zašto se neki od njih aktiviraju nije riješen. Ovaj proboj baca svjetlo na još uvijek zagonetan mehanizam i potvrđuje da se detonacija ponekad ne događa kada zvijezda dostigne kritičnu granicu mase, već prije i u dvije različite faze.
Ovako se dešava dvostruka zvjezdana detonacija
Tradicionalno, stručnjaci su objasnili da Supernove tipa Ia dogodilo se kada je bijeli patuljak, dio binarni sistem, apsorbirao je materijal sa svoje zvijezde pratilice sve dok nije prešao kritični prag, izazivajući eksploziju. Međutim, s najnovijim prikupljenim podacima, alternativna hipoteza dobija na snazi: Sloj helija uklonjen sa sekundarne zvijezde može postati nestabilan i uzrokovati prvu eksplozijuOvaj početni udarni val prenosi se prema jezgru bijelog patuljka i, u roku od nekoliko trenutaka, izaziva drugi, veći izljev.
Nedavno dobijena slika je omogućila identifikaciju prisustvo odvojenih koncentričnih slojeva kalcija u ostatku SNR 0509-67.5, nešto što su već bili predviđeni fizičkim modelima fenomena, ali što nikada nije direktno uočeno. Ovi slojevi, vizualizirani kao jarko plavi oreol, Oni su nepogrešiv trag mehanizma dvostruke detonacije.Upotreba instrumenta MUSE (Multi Unit Spectroscopic Explorer) na VLT-u bila je ključna za postizanje ovog nivoa detalja u posmatranju.
Ovo otkriće implicira da Neki bijeli patuljci mogu eksplodirati prije nego što dostignu Čandrasekarovu granicu mase, što nas prisiljava da preispitamo teorije o evoluciji zvijezda i životu ovih kompaktnih objekata.
Zašto su ove eksplozije toliko važne
Fenomen dvostruke detonacije kod supernova tipa Ia ne samo da pomaže u razjašnjavanju životnog ciklusa zvijezda, već je i fundamentalan za mjerenje astronomskih udaljenostiRedovnost s kojom ove eksplozije sijaju, bez obzira gdje se događaju, čini ih nekom vrstom referentni uzorak izračunati razmjere svemira. Zahvaljujući njima, bilo je moguće utvrditi da je širenje svemira brže nego što se ranije mislilo, a ovo dostignuće je prepoznato sa Nobelova nagrada za fiziku 2011.
Studija također ističe veliku vizualnu i naučnu vrijednost strukture uočenih ostataka. Savršeno slojevit raspored elemenata nastalih eksplozijama direktan je odraz složenosti ovih kosmičkih događaja, nudeći astronomima jedinstvenu priliku da analiziraju proces eksplozije od njegovih najranijih faza do konačnog rasipanja materijala.
Razumijevanje kako i kada bijeli patuljci eksplodiraju u konačnici nam omogućava da usavršimo alate koje koristimo za istraživanje formiranja galaksija i distribucije teških elemenata širom svemira.
Dobivanje direktni vizuelni dokazi U ostatku SNR 0509-67.5 predstavlja snažnu potvrdu da dvostruka detonacija nije samo moguća, već se i zaista događa u prirodi. Ovo pomaže u rješavanju jedne od najdugovječnijih zagonetki u modernoj astrofizici i ističe utjecaj tehnoloških napredaka - poput upotrebe VLT-a i MUSE spektrografa - na naše razumijevanje svemira.
Ovo otkriće označava značajan napredak u našem razumijevanju ovih fenomena i u budućnosti će poboljšati simulacije i modele koji objašnjavaju evoluciju zvijezda i superluminozne eksplozije.
