Prirodni satelit Zemlje, poznatiji kao Mjesec, prati eliptičnu putanju oko naše planete brzinom od 3.680 kilometara na sat, prema Nacionalnoj upravi za aeronautiku i svemir ili NASA. U nedostatku atmosfere, Mesec doživljava ekstremne temperaturne fluktuacije, u rasponu od -184 stepena Celzijusa tokom noćne faze do užarenih 214 stepeni Celzijusa kada je obasjan suncem. Postoje studije koje sugeriraju da je Mjesec pretrpio globalni preokret plašta i da je danas naopako.
Znanje o mjesecu
Od svih nebeskih objekata u svemiru, naše znanje o Mjesecu nadmašuje ono o bilo kojem drugom. Među brojnim istraživanjima koja su do sada obavljena, neki nalazi su važniji od drugih, uključujući otkriće kratera ispunjenog ledom na tamnoj strani Mjeseca.
U nedavnoj publikaciji u naučnom časopisu Nature, pojavilo se zapanjujuće otkriće da je Mjesec prošao kroz značajnu transformaciju, okrenuvši se "naopačke". Poznati stručnjaci uočili su naizgled običnu transformaciju koja je, pomnijim ispitivanjem, otkrila njenu gravitacionu nestabilnost, što je izazvalo značajan preokret plašta i nakupljanje ilmenita koji je potonuo unutra.
Iako postoji sigurnost oko ovog znanja, dokazi ostaju samo geohemijski, tako da su fizički dokazi potrebni da bi se potvrdila hipoteza koja se već čini kao potpuna stvarnost, s obzirom na agitaciju plašta.
Prema naučnicima, gore pomenuto tumačenje prevrtanja Meseca potkrepljuje sličnost između posmatranog uzorka, veličine i dimenzija gravitacionih anomalija, kao i prisustvo akumuliranog ilmenita.
Prema National Geographicu, stručnjaci Weigang Liang i Adrien Broquet su potvrdili nalaze koje je ranije objavio časopis Nature, pružajući opipljive dokaze integracijom gravitacijskih inverzija i geodinamičkih modela. Kako god, Njegov argument navodi da je prije prisustva lunarnih mora kao što su Serenitatis i Humorum, Mjesec doživio neobičan fenomen u kojem se činilo da je "naopako".
Mjesec se prevrnuo i danas je naopako
Postoje brojne hipoteze o porijeklu Mjeseca, ali dominantna teorija sugerira da je naš prirodni satelit formiran od nebeskog tijela sličnog Marsu prije nekoliko miliona godina.
Nakon sudara s našom planetom, čudan objekt izbacio je važan dio svog sastava, ostavljajući izbačeni materijal suspendiran u svemiru, okružujući Zemlju. Prekovremeno,Sazvežđe Raka Može se vidjeti iu odnosu na nebeska tijela koja okružuju našu planetu i Mjesec.
Prema UNAM Gazetteu, kamen sa Zemlje odbačen je u svemir nakon sudara sa velikim meteoritom, što je otkrilo postojanje portala između kamenih formacija Mjeseca.
Sve teme o kojima se danas raspravlja imaju ogroman značaj u lunarnoj istoriji, posljedično proširujući naše razumijevanje našeg nebeskog susjeda, Mjeseca. Tema od posebnog interesa je postojanje ogromnog ležišta rastopljene stijene.
Kako je došao red
Mjesec, nebeski entitet koji se pojavio prije otprilike 4.500 milijardi godina, duguje svoje postojanje kataklizmičnom događaju u kosmosu. Ovaj događaj uključivao je kolosalan sudar Zemlje i protoplaneta slične veličine kao Mars, što je rezultiralo izbacivanjem krhotina koje su se na kraju spojile i formirale Mjesec. Međutim, ovaj početni događaj bio je samo početak niza izvanrednih geoloških transformacija. Kako je vrijeme prolazilo, mladi Mjesec je bio zahvaćen ogromnim okeanom rastopljenog kamenja, koji se postepeno učvršćivao i formirao lunarni omotač i koru.
Ali priča se nije završila hlađenjem magme. Gusti slojevi ilmenita, minerala bogatog titanom, formirani su na vrhu manje gustih slojeva duboko unutar Mjeseca. Ovaj raspored bio je gravitaciono nesiguran i na kraju je rezultirao fenomenom poznatim kao "globalno prevrtanje plašta", što je izazvalo kolaps akumulacija ilmenita u unutrašnjosti Mjeseca.
Stručnjaci kao što su Weigang Liang i Adrien Broquet dali su doprinos studiji koja predstavlja uvjerljive empirijske dokaze o ovom fenomenu. Integracijom gravitacijskih preokreta i geodinamičkih modela, naučnici su uspješno povezali linearne gravitacijske anomalije u području lunarne Marije s ostacima nakupina ilmenita koji su se dogodili nakon događaja preokreta. Planeta Jupiter, na primjer, utiče na mnoge dinamike Sunčevog sistema i može biti indirektno povezan sa događajima na drugim nebeskim tijelima.
Uočene posebnosti nisu beznačajne neobičnosti, već čine precizan geometrijski raspored koji se savršeno uklapa sa uzorcima projektovanim za ostatke ilmenita. Otkrivanje ovih suptilnih odstupanja u gravitacionom polju Mjeseca bilo je moguće zahvaljujući NASA-inoj misiji GRAIL, koji je neumorno kružio našim nebeskim susjedom od 2011. do 2012. godine.
Analizom podataka, istraživači su ne samo dobili preciznije razumevanje o tome kako su unutrašnje komponente Meseca raspoređene, već su i utvrdili hronološki slijed ovih događaja. Pretpostavlja se da se sloj ilmenita taložio prije formiranja basena Serenitatis i Humorum, što ukazuje da je ovaj događaj vjerovatno prethodio i potencijalno pomogao vulkanskoj aktivnosti koja je trenutno evidentna na površini Mjeseca.
Moguće implikacije i područja za buduća istraživanja
Otkriće prevrtanja Mjesečevog omotača ima važne implikacije za razumijevanje geološkog razvoja Mjeseca. Osim toga, ovaj fenomen ima potencijal da pruži nove uvide u druge nebeske entitete koji dijele uporedive atribute.
Ovo posebno istraživanje naglašava važnost svemirskih misija i globalne saradnje u istraživanju svemira jer pruža vitalne informacije koje ne samo da poboljšava naše razumijevanje kosmosa već i produbljuje našu dugogodišnju intrigu s našim satelitom.
Tekuća istraživanja Mjeseca neprestano osporavaju naše unaprijed stvorene ideje i poboljšavaju naše razumijevanje svemira. Sa svakim novim otkrićem, sve smo bliži razotkrivanju enigmi svemira, pokazujući da čak i naše susjedno nebesko tijelo, Mjesec, sadrži mnoštvo neispričanih narativa.
