U dubinama sjevernog Atlantika, nekoliko stotina kilometara od galicijske obale, nalazi se jedno od najvećih odlagališta otpada Evropski nuklearni otpadOvo naslijeđe, direktna posljedica starih industrijskih i nuklearnih praksi u nekoliko evropskih zemalja, ostalo je relativno zaboravljeno sve do nedavno, kada je francuska naučna ekspedicija počela da osvjetljava trenutno stanje ovih ostataka i njihovu moguću... utjecaj na morsku okolinu.
Vijest o nalazima izazvala je duboku zabrinutost među vlastima, ekološkim organizacijama i građanima, koji zahtijevaju više informacija i jasne mjere za praćenje i proučavanje efekata ovog otpada. Slika hiljada bačvi napuštenih pod morem ističe razmjere problema koji je i dalje prisutan i sada se proučava mnogo naprednijim alatima i tehnologijom nego u proteklim decenijama.
Naslijeđe zakopano u moru: porijeklo izlijevanja
Između kasnih 1990-ih i XNUMX. godine, više od 200.000 barela radioaktivnog materijala su bačeni na dno Atlantskog rova, na dubine koje dosežu 4.500 metara. Zemlje poput Ujedinjeno Kraljevstvo, Holandija, Belgija, Švicarska, Francuska, Njemačka i Italija Pribjegli su praksi odlaganja svog nuklearnog otpada u međunarodnim vodama, često bez ikakvih stvarnih protokola praćenja.
Ova ispuštanja, koja se sistematski provode decenijama, pretvorila su područje u pravo podmorničko nuklearno grobljeVećina ovog otpada dolazi iz civilnih objekata, laboratorija i nusproizvoda korištenja nuklearne energije, iako tačan sastav i stanje sadržaja bačvi ostaje misterija za savremenu nauku.
Prva otkrića francuske ekspedicije i naučni napredak
U junu 2025. godine, ekspedicija koju je predvodio Francuski nacionalni centar za naučna istraživanja (CNRS) raspoređen okeanografski brod Atalante u tom području. Da bi se suočio s ovim izazovom, tim ima Podvodni robot UlyX, opremljen naprednim sonarnim sistemima i kamerama sposobnim za rad na velikim dubinama. Za samo nekoliko sedmica, tim je već locirao i mapirao Više od 2.000 bubnjeva raspoređenih na 120 kvadratnih kilometara, iako ovo područje predstavlja samo mali dio ukupnog procijenjenog potopljenog otpada.
Misija, u kojoj učestvuju naučnici iz različitih specijalnosti, prikuplja uzorke vode, morskog blata i faune, tražeći dokazi o radioaktivnosti i mogućim efektima na ekosistem Duboka voda. Do sada, oni koji su odgovorni za studiju nisu otkrili zabrinjavajuće nivoe radioaktivnosti na površini, iako upozoravaju da će detaljne laboratorijske analize i budući zaroni pružiti preciznije podatke. Druga faza projekta planira direktniji pristup bačvama i korištenje novih tehnologija za uzimanje specifičnih uzoraka na najkritičnijim tačkama.
Društveni uticaj, institucionalni pritisak i politički zahtjevi
Napredak istrage ponovo je probudio zabrinutost i regionalnih i državnih vlasti. Xunta iz Galicije zatražio je sve dostupne informacije od centralne vlade, dok su zastupnici u Evropskom parlamentu iz različitih stranaka podnijeli pitanja Evropskoj komisiji o tačnoj prirodi i potencijalnom utjecaju otpada.
El Vijeće za nuklearnu sigurnost Španski je izvijestio da nije uočeno značajno povećanje radioaktivnosti na obalama Galicije i Kantabrije i naglasio da Španija nije ispuštala nikakva sredstva u tom području niti ima direktnu odgovornost za njih. Međutim, ova situacija nije umanjila zabrinutost, a regionalni nivo insistira na potrebi za veća transparentnost i nadzor o rezultatima naučne ekspedicije.
Greenpeace i uloga civilnog društva
Ekološke organizacije kao što su Greenpeace Decenijama osuđuju rizik od ovih izlivanja i zahtijevaju da i Evropska unija kao španska vlada poduzeti konkretne mjere u tom pogledu. Radnja broda Sirijus Godine 1982, zajedno s učešćem galicijskih brodova u sprječavanju daljnjih ispuštanja, došlo je do prekretnice u javnoj svijesti i međunarodnom pritisku protiv ove vrste ispuštanja. Ova mobilizacija dovela je do toga da holandska vlada prestane s ispuštanjima i postavila je temelje za međunarodne sporazume poput... OSPAR konvencija (1992) i Londonska konvencija (1993), koji danas zabranjuju ispuštanje radioaktivnih tvari u more.
Otpad koji je već odložen ostaje na morskom dnu, a nedostatak koordiniranih istraživačkih i uklanjajućih napora je razlog za zabrinutost. Najnovija francuska ekspedicija je još jednom istakla opasnosti od potopljeni nuklearni otpad i potrebu za međunarodnom saradnjom kako bi se riješio ovaj izazov.
Opstanak ovog nuklearnog otpada u Atlantiku predstavlja ekološki, politički i društveni problem. Galicijska zajednica i brojne evropske institucije sada izražavaju zabrinutost, prisiljavajući na preispitivanje upravljanja i praćenje ovih starih deponijaU međuvremenu, nauka polako napreduje u razumijevanju stvarnih posljedica koje su one imale i koje i dalje imaju na morski ekosistem.
