Očekuje se da će se do 2050. godine svjetska populacija eksplozivno povećati i dostići otprilike 10 milijarde ljudi. To znači da će se planeta Zemlja morati suočiti s ogromnim izazovom hranjenja i obezbjeđenja potrebnih resursa za svako od ovih ljudskih bića. Iako se priroda u mnogim prilikama pokazala otpornom, Tužna stvarnost je da su resursi poput hrane, vode i nafte ograničeni.. Kako se stanovništvo povećava i resursi se iscrpljuju, bićemo primorani da emigriramo, koji naglašava hitnost rješavanja klimatskih promjena i njihovih efekata na stanovništvo.
Istorijski gledano, ratovi su se vodili za osvajanje novih teritorija. Međutim, u posljednje vrijeme smo počeli da opažamo još jedan oblik sukoba koji bi mogao eskalirati u budućnosti ako se ne preduzmu efikasne mjere. U stvari, ima onih koji tvrde da je Treći svjetski rat bi mogao biti iznad vode, i da će klima biti drastično drugačija ako nastavimo cementirati zelene površine cementom i katranom umjesto da dajemo prioritet očuvanju okoliša kao što je navedeno u Alpi i njihov gubitak snijega. Sve bi se moglo promijeniti do te mjere da se govori o mogućnosti nastanka nove geološke ere poznate kao Plutocen.
Šta je plutocen?
Termin Plutocen Smislio ga je paleoklimatolog Andrew Glikson sa Australijskog nacionalnog univerziteta. Odnosi se na period koji bi uslijedio Antropocen, koju karakteriše prisustvo sedimentnih slojeva u okeanima bogatim plutonijumom, rezultat ljudskih aktivnosti i nuklearnih katastrofa. Ovaj scenario skreće pažnju na potrebu ublažavanja prijeteća klimatska katastrofa, što je neophodno za osiguravanje održive budućnosti i izbjegavanje negativnog utjecaja na okoliš.
Kakav bi bio život na Zemlji tokom Plutocena?
Život u Plutocenu bi bio izuzetno komplikovano. Prema Gliksonovim riječima, procjenjuje se da bi prosječna temperatura planete mogla porasti i do 4 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa, što rezultira porastom nivoa mora za između 10 i 40 metara. To bi natjeralo čovječanstvo da migrira u područja veće nadmorske visine i geografske širine kako bi preživjelo, stvarajući kontekst humanitarna kriza i rizik od izumiranja. U tom smislu, važno je razmotriti efekte klimatske promjene na raseljavanje ljudi, što bi se moglo intenzivirati ako se uskoro ne preduzme ništa.
Koliko bi dugo trajao Plutocen?
Trajanje Plutocena ovisit će o poluživotu radioaktivnog plutonijuma-239, koji se koristi u proizvodnji nuklearnog oružja, i o dužini vremena zadržavanja ugljičnog dioksida u atmosferi. Gliksonove procjene sugeriraju da bi to moglo trajati između 20.000 i 24.100 godina, period u kojem čovječanstvo treba hitno djelovati kako bi ublažilo zagađenje i izbjeglo ratove oko resursa, kao što se vidi kod suša u Keniji, što je izazvalo mnogo patnje. Ova situacija nas također podsjeća da globalno zagrijavanje već pogađa regije kao što su Alpe, naglašavajući potrebu da pomjerimo fokus na održivost.
Za one koji žele dublje ući u ovu temu i njene društvene implikacije, kliknite ovde.
Klimatske promjene i pleistocen
Pleistocen, geološki period koji se protezao od približno 2,6 miliona do 11.700 godina, vidio brojne glacijalne i međuglacijalne cikluse. Tokom ove ere, klima se drastično promijenila, utječući i na faunu i na floru. Ovaj period je od suštinskog značaja za razumijevanje načina na koji su se ljudi i drugi organizmi prilagodili ekstremnim klimatskim uvjetima, što može biti relevantno za rješavanje problema, što može pojačati utjecaj klimatskih promjena.
Često se povezuje sa izumiranje raznih vrsta megafaune tokom pleistocena sa dva glavna faktora: klimatskim promjenama i ljudskim djelovanjem. Pleistocenska megafauna uključuje životinje kao što su mamut i vunasti nosorog, koji su u velikoj mjeri eliminirani ljudskim pritiskom na lov na njihovim teritorijama i klimatskim promjenama koje su promijenile njihova staništa. Ovaj fenomen je jasan podsjetnik na to Suša u Somaliji smanjuje zalihe hrane i uzrokuje smrt, ilustrujući razorne posljedice koje klimatske promjene mogu imati na sigurnost hrane.
Uzroci izumiranja megafaune
Nedavna studija ispituje lokalitet Rancho La Brea u Kaliforniji, gdje su pronađeni ostaci mnogih od ovih životinja. Ovo mjesto je postalo ključno za razumijevanje kako su se klimatske promjene i ljudska intervencija poklopile da izazovu ova izumiranja. Analiza od sedimentna jezgra pokazuje značajno povećanje temperature i promjene u vegetaciji koje su rezultirale sušnijim okolišem, što se poklapa s povećanjem požara uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Ovi požari su se i danas ponavljali, što je vidljivo u kriza Velikog koralnog grebena, što odražava hitnost rješavanja problema globalnog zagrijavanja i njegovih posljedica.
Istraživači su otkrili da među Prije 15.600 i 10.000 godina, klima u regionu je postala znatno toplija i suša. Ova transformacija je kulminirala u periodu široko rasprostranjenih požara koji su eliminirali veći dio postojeće megafaune i transformirali ekosistem u ekosistem koji je podložniji suši. Ovaj fenomen jasno odražava izazove sa kojima se danas suočavamo u pogledu klimatskih promjena i potrebe za njima rješavanje smrtnosti koju bi klimatske promjene mogle uzrokovati do kraja stoljeća.
Pouke iz prošlosti i njihova primjena u sadašnjosti
Pouke o tome kako su klimatske promjene i ljudske aktivnosti dovele do izumiranja megafaune tokom pleistocena relevantne su za naše vrijeme. Uz globalno zagrijavanje i rast stanovništva, ključno je promovirati održivost i očuvanje ekosistema. Isto tako, podržavajte politike koje promovišu pošumljavanje i održivo korištenje resursa može pomoći u sprječavanju slične sudbine današnje megafaune, budući da se biodiverzitet nastavlja opadati kao rezultat klimatskih promjena, što se odražava u našu kontrolu nad klimatskim promjenama.
Utjecaj klimatskih promjena na budućnost
Budućnost planete, kako je zamišljaju naučnici, mogla bi biti mračna ako se ne preduzmu odgovarajuće mjere. Predviđeno povećanje globalne temperature može premašiti 3 °C do 2100, što bi moglo rezultirati katastrofalnim uvjetima za poljoprivredu, biodiverzitet i ljudski život općenito. Uz aktivan fokus na ublažavanju klimatskih promjena, moguće je promijeniti ovu putanju. Bitno je učiti iz upozorenja koja su data, kao što su ona iz projektovani globalni porast temperature, koji naglašavaju važnost odlučne akcije.
Budući scenariji i njihov utjecaj
Globalno zagrijavanje i nedjelovanje mogli bi dovesti do novog pleistocena, gdje bi se čovječanstvo ponovo moralo prilagoditi svijetu u kojem je klima nepredvidiva i prirodni resursi iscrpljeni. Prošlo iskustvo sa klimatskim promjenama i izumiranjem pomaže nam da shvatimo kako se ekosistemi mogu ponašati kao odgovor na buduće događaje. Da to ilustruje, hronika o samit COP29 o klimatskim promjenama će naglasiti važnost pripreme za nadolazeće promjene koje utiču na našu okolinu i njihov uticaj na budućnost.
Očuvanje i održivost
Stoga je potreba za očuvanjem ekosistema danas važnija nego ikad. Uticaji klimatskih promjena ogledaju se u pad biodiverziteta i pritisak na vodne resurse. Ulaganje u održive prakse može pomoći očuvanju života na Zemlji za buduće generacije. Ova posvećenost održivosti mora uključivati inicijative kao što su stvaranje održivih zgrada, koji su jasni primjeri kako možemo integrirati inovativna rješenja u naše gradove.
Kako klimatske promjene transformiraju ekosisteme, od ključne je važnosti da čovječanstvo preduzme proaktivne korake za podsticanje održive budućnosti. Saradnja između vlada, organizacija i civilnog društva je neophodna kako bismo osigurali da lekcije iz prošlosti usmjeravaju naše trenutne akcije.
