Istorijsko postignuće Apolla 11 1969. ne samo da je Sjedinjenim Državama dalo značajnu prednost u tekućem nadmetanju sa Sovjetskim Savezom (SSSR), već je označilo i prekretnicu bez presedana u uspješnom slijetanju ljudi na Mjesec. I pored više od 50 godina, ovo izuzetno dostignuće ostaje neuporedivo i neponovljivo. Kako istraživanje nastavlja da pomiče granice, otkriva nove granice i proširuje naše znanje o nepoznatom, postaje sve zbunjujuće pitati se zašto se sve ovo vrijeme nismo usuđivali vratiti na Mjesec.
Koji je razlog našeg neuspjeha da ponovno posjetimo Mjesec?
Da bismo bolje razumjeli ovo pitanje, potražili smo ekspertizu dr. Alejandra Farah Simona, istaknutog člana i Astronomskog instituta Nacionalnog autonomnog univerziteta Meksika (UNAM) i Univerzitetskog svemirskog programa (PEU). Njegov odgovor prenosi National Geographic en Español.
Kao najbliže nebesko telo Zemlji, Mjesec je jedini prirodni satelit naše planete i peti po veličini u Sunčevom sistemu. Međutim, čak i uz njihovu blizinu, ogromne udaljenosti svemira ostaju velika prepreka za misije istraživanja ljudi.
Na najbližoj udaljenosti, Satelit je udaljen 360.000 kilometara od Zemlje. Istraživač ističe dva izazova s kojima se tehnologija mora suočiti: privlačenje gravitacije naše planete i složenost uključena u navigaciju do mjesta koje zahtijeva razumijevanje orbitalne mehanike da bi se predvidio položaj nebeskog tijela po dolasku.
Dr. Alejandro Farah Simon objašnjava da bi svemirska letjelica uspješno napustila Zemlju i stigla do Mjeseca, mora dostići brzinu od 7,8 kilometara u sekundi. Ako se ova brzina ne postigne, Zemljina gravitacijska privlačnost bi spriječila odvajanje. Osim toga, osiguranje sigurnosti i dobrobiti posade predstavlja još jedan niz izazova. Ne radi se samo o obezbjeđivanju hrane, zraka i vode, već je ključna i zaštita astronauta od sunčevog zračenja, vibracije i neočekivane promjene smjera.
Šta je bilo potrebno da se stigne na Mjesec?
Prema mišljenju stručnjaka, Misija Apolo 11 uključivala je saradnju oko 400.000 ljudi i zahtijevala je zapanjujuću investiciju od 20 milijardi dolara. Ove brojke naglašavaju ogroman značaj sletanja na Mjesec kao značajnog dostignuća u oblasti nauke i tehnologije. Ekspert dalje navodi da zbog obimne organizacije i finansijske podrške koja je potrebna za takav napor, malo je vjerovatno da bi se slični projekti mogli poduzeti sa željenom učestalošću.
Šta je cilj predstojeće ekspedicije na Mjesec? U osnovi, sljedeća lunarna misija ima za cilj da se uključi u svemirsko rudarenje i uspostavi bazu izvan Zemlje. Osim toga, postoji poseban izotop poznat kao helijum-3, kojeg ima u izobilju na Mjesecu, ali ga je malo na našoj planeti. Povratak na Mjesec predstavlja vrijednu priliku za prikupljanje ovog plina, koji ima potencijal da održi našu civilizaciju hiljadama godina kroz nuklearnu fuziju.
Razlozi zašto se nismo vratili na Mesec
Nedostatak motiva i finansiranja
Čovjekov dolazak na Mjesec bio je pod snažnim utjecajem istorijskog konteksta. Kao odgovor na političke tenzije sa Sovjetskim Savezom, Sjedinjene Države su donijele odluku da krenu u misiju s ljudskom posadom prema našem nebeskom susjedu. National Geographic ističe da bi bez ovog intenzivnog rivalstva to bio težak zadatak za Amerikance okupiti skoro 400.000 ljudi i izdvojiti u periodu od 14 godina ono što bi danas bilo ekvivalentno približno 106.000 miliona eura.
Počevši od 1960. godine, došlo je do značajnog povećanja iznosa novca koji je dodijeljen američkom svemirskom programu, da bi na kraju dostigao neviđenih 5,3% nacionalnog budžeta 1965. Međutim, vremenom je došlo do smanjenja entuzijazma i podrške za američki svemirski program.
Gubitak interesa
Kako je vrijeme prolazilo, politički žar oko 'Svemirske trke' je splasnuo, što je uzrokovalo prijevremeni prekid programa uprkos prvobitnom planu za izvođenje 20 misija. Kraj Hladnog rata uticao je na ovu odluku. Nakon demonstriranja američke nadmoći u nauci, troškovi održavanja svemirskih programa postali su preteški da bi se opravdali.
Nema više finansiranja
Tokom 1980-ih, predsjednik Nixon je značajno smanjio finansiranje NASA-e, i uprkos Reaganovim pokušajima da oživi svemirske misije, suočio sa ograničenjima u dobijanju dodatnih sredstava.
Predsjednik Bush pokušao je pokrenuti novu inicijativu usmjerenu na pokretanje NASA-e prema Mjesecu i Marsu, ali je naišao na protivljenje Kongresa.
Nesreća spejs šatla Challenger
Tragično, svemirski šatl Challenger je nestao samo 73 sekunde nakon poletanja 28. januara 1986. Ovaj katastrofalni događaj rezultirao je gubitkom svih sedam hrabrih članova posade: Francis Scobee, Michael J. Smith, Ronald McNair, Ellison Onizuka, Gregory Jarvis, Judith Resnik i Christa McAuliffe.
Kao rezultat nesreće, letovi su obustavljeni na trideset dva mjeseca. Kao odgovor, Ronald Reagan je osnovao Rogersovu komisiju, posebnu komisiju zaduženu za istragu incidenta. Komisija je zaključila da su NASA-ina organizaciona kultura i proces donošenja odluka uticali na nesreću. Otkriveno je da od 1977. Zvaničnici NASA-e bili su svjesni kritične greške u dizajnu čvrstog raketnog pojačivača Mortona Thiokola, posebno u vezi s O-prstenovima. Međutim, ovo pitanje nije efikasno riješeno.
Naučne poteškoće
Otprilike 17% američke populacije imalo je privilegiju da prisustvuje lansiranju uživo. Tokom procesa naišlo se na nekoliko naučnih izazova. Iako je u posljednje vrijeme napravljen značajan napredak u naučnom napretku, ključno je prepoznati opasnosti koje su inherentne svemiru. Onog trenutka kada neko izađe izvan Zemljine atmosfere, Posada se stalno suočava s opasnostima vakuuma, temperaturnih fluktuacija i izloženosti radijaciji.
Osim toga, važno je napomenuti da Mjesec predstavlja značajne izazove za ljudska istraživanja. Njegov neravni teren, obilježen kraterima i kamenitim površinama, predstavlja prepreke koje otežavaju sigurno sletanje. Vrijedi uzeti u obzir da je, pripremajući se za povijesno sletanje na Mjesec, vlada Sjedinjenih Država uložila velika finansijska sredstva, vrijedna milijarde dolara, u razvoj i postavljanje satelita za precizno mapiranje površine Mjeseca i identifikaciju lokacija pogodnih za Apollo .
