Svijet ponovo polaže nade u novi klimatski samit, ovog puta u Bakuu, u Azerbejdžanu, gdje je počeo COP29. Ovaj događaj, koji će trajati do 22. novembra, obećava da će biti ključan za postavljanje temelja za globalni odgovor na klimatske promjene. Međutim, kroz prve rasprave prožima se osjećaj neizvjesnosti, posebno zbog nedostatka konkretnih obaveza i odsustva važnih ličnosti poput predsjednika Sjedinjenih Država Joea Bidena i drugih važnih lidera kao što je Xi Jinping, koji je izazvalo je kritike i sumnje u efikasnost sastanka.
Finansiranje klime je, bez sumnje, centralna tema ovog samita. Zemlje koje su najviše pogođene klimatskim promjenama, posebno zemlje u razvoju, nadaju se da će dobiti čvrstu opredijeljenost od najbogatijih zemalja da im pomognu u borbi protiv razornih posljedica koje već počinju da vide na svojim teritorijama i prilagodbe na njih.
Finansiranje, neophodan izazov
U Bakuu je cilj da se definiše iznos novca koji će biti mobilisan od 2025. godine za finansiranje akcija protiv klimatskih promena. Finansiranje mjera za rješavanje klimatske krize Trenutni cilj, postavljen 2009. godine, bio je mobilizirati 100.000 milijardi dolara godišnje., cifra koja, iako ambiciozna u to vrijeme, nije dostignuta do 2022. godine, a značajan dio ovih sredstava obezbjeđen je u vidu kredita, što je povećalo dug mnogih zemalja u razvoju.
Trenutni zahtjevi su mnogo veći. Procjenjuje se da biće potrebno između 1 i 2,4 triliona dolara godišnje za rješavanje klimatske krize do 2030. Zemlje u razvoju, posebno najugroženije, insistiraju na tome da sredstva moraju dolaziti od zemalja koje su istorijski najviše doprinijele emisiji gasova staklene bašte.
Izvršni sekretar UN-ove oblasti klimatskih promjena, Simon Stiell, jasno je istakao da finansiranje klimatskih promjena “To nije čin dobročinstva, to je globalna potreba”. Ideja da najbogatije nacije pomažu najugroženijima nije samo čin klimatske pravde, već i ulaganje u stabilnost planete. Ako ne reagujemo brzo, ekstremni vremenski događaji će se intenzivirati i uticati na sve, bez obzira na bogatstvo ili geografsku lokaciju.
Samit obilježen geopolitikom
Izbor Azerbejdžan je domaćin COP29 izazvao kontroverze, uglavnom zato što je zemlja „petrodržava“, sa ekonomijom zasnovanom na nafti i gasu, što je stavlja u jasnu kontradikciju sa naporima za tranziciju ka čistoj energiji. Više od 90% izvoza Azerbejdžana dolazi od fosilnih goriva, a njegov BDP zavisi od 64% od ovih resursa, što ga čini jednim od glavnih izvoznika gasa u svetu.
Osim toga, predsjednik COP29, Mukhtar Babayev, bivši direktor državne naftne kompanije Socar, također je bio predmet kritika. Izbor Babajeva i Azerbejdžana da predvode ovaj samit izazvao je sumnju o mogućem uticaju interesa za naftu i gas u klimatskim pregovorima.
Opasnost od godine bez presedana
Najnoviji izvještaj koji je objavila Svjetska meteorološka organizacija (WMO) dodao je notu hitnosti diskusijama. , a što je najzabrinjavajuće, ova godina bi mogla biti prva u kojoj prosječna globalna temperatura prelazi kritičnu barijeru od 1,5 stepeni Celzijusa, prag koji Pariški sporazum nastoji izbjeći.
Ovi podaci predstavljaju „crvenu uzbunu“ za svjetske lidere i nevladine organizacije prisutne u Bakuu. Posljedice globalnog zagrijavanja već su se osjetile uz razorne prirodne katastrofe kao što su nedavne obilne kiše u Valensiji i drugim dijelovima svijeta. Simon Stiell je podsjetio prisutne na to "niko nije imun na ovu krizu", te da će ekstremni vremenski događaji nastaviti utjecati i na bogate i na siromašne zemlje ako se ne preduzmu odlučne mjere.
Neizvjesna budućnost
Uprkos hitnosti i ozbiljnosti situacije, COP29 nije bio oslobođen tenzija i neslaganja. Geopolitičke razlike su i dalje prisutne za pregovaračkim stolovima. Na međunarodnom planu postoji zabrinutost zbog uloge koju Donald Trump, nedavno izabrani predsjednik Sjedinjenih Država, i njegov dobro poznati skeptični stav o klimatskim promjenama mogu igrati. U svom prethodnom mandatu povukao je Sjedinjene Države iz Pariskog sporazuma, ostavljajući značajan jaz u globalnim obavezama za smanjenje emisija.
Evropska unija je jasno stavila do znanja da se očekuje da će ovo pitanje biti centralno u diskusijama i pozvala je na to Amerika ni korak nazad u njihovoj borbi protiv klimatskih promjena. Evropa je takođe stavila na sto potrebu da se zemlje u razvoju, poput Kine, počnu aktivnije uključivati u finansiranje klime, budući da su do sada bile korisnici sredstava, uprkos tome što su veliki globalni emiteri.
Ova neslaganja, dodana kritikama na račun Azerbejdžana kao domaćina, znače da se polažu nade u postizanje čvrstog kompromisa u narednim danima. Ostaje da se vidi da li Svjetski lideri će se uvjeriti u ovu priliku i moći će postići sporazume koji zaista imaju značajan utjecaj u borbi protiv klimatskih promjena.
