Sve je vjerovatnije da Pariški sporazum neće biti dovoljan da obuzda globalno zagrijavanje. Ovaj sporazum, usvojen 2015. godine, bio je a ključni korak u borbi protiv klimatskih promjena, s ciljem ograničavanja globalnog povećanja temperature na manje od 2 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijske nivoe, uz nastojanja da se ono ograniči na 1.5 stepena. Međutim, nedavno istraživanje koje je tim naučnika sa Univerziteta u Washingtonu objavio u 'Nature Climate Change' otkriva da postoji Postoji 90% šanse da će se do kraja veka prosečna temperatura planete povećati za između 2 i 5 stepeni Celzijusa..
Ovo predstavlja mnogo ozbiljniji scenario od onoga što Pariški sporazum nastoji spriječiti, otvarajući vrata nizu štetnih efekata koji bi mogli uključivati ekstremne suše, glad i povećana učestalost prirodnih katastrofa. Nadalje, važno je napomenuti kako se klimatske promjene i globalno zagrijavanje su međusobno povezana pitanja koja zahtijevaju hitnu pažnju, kao i važnost razumijevanja porijeklo globalnog zagrijavanja za rješavanje ove krize.
Dargan Frierson, koautor studije, rekao je da je ideja o ograničavanju povećanja na samo 2 stepena vrlo optimistična. On sugerira da bismo se bez drastičnih mjera za promjenu sadašnjeg kursa mogli suočiti s katastrofalnim posljedicama, uključujući velike štete od vremenskih nepogoda, suša, ekstremnih temperatura i značajnog porasta nivoa mora. »Naši rezultati pokazuju da je potrebno napraviti drastičnu promjenu kursa ako se žele postići ciljevi samo povećanja temperature za 1.5 stepeni.".
Da bi razvili ova predviđanja, istraživači su izvršili kompjuterske simulacije zasnovane na 50 godina globalnog posmatranja klime, uzimajući u obzir i sposobnost okeana da apsorbuju ugljen-dioksid (CO2). Osim toga, integrirali su podatke o bruto domaćem proizvodu (BDP) različitih nacija, koji mjere količinu CO2 emitovanog za svaki dolar proizveden u njihovim ekonomijama. Ovaj pristup im je omogućio da formulišu različiti scenariji šta bi se moglo dogoditi ako se trenutni trendovi nastave ili ako zemlje provedu efikasne politike za smanjenje upotrebe fosilnih goriva.
Adrian Raftery, prvi autor studije, kaže da, iako su ciljevi Pariskog sporazuma realni, izgleda da nisu dovoljni s obzirom na globalnu populaciju za koju se predviđa da će premašiti 10 milijardi do kraja stoljeća. To znači da čak i ako je rast stanovništva koncentrisaniji u afričkim zemljama, Ukoliko se ne ulože značajni napori za smanjenje emisija, klima će biti radikalno drugačija od današnje. The poplave u budućnosti može biti jasan primjer ovih razlika.
Stoga je hitna potreba za promjenom naše politike i načina života jasnija nego ikad. The Rješenja uključuju prelazak na obnovljivu energiju i razvoj novih tehnologija koje omogućavaju brzo smanjenje emisije stakleničkih plinova., poput onih podignutih u pretvaraju gasove staklene bašte u kamenje. U tom smislu, naučna zajednica i politički lideri moraju tješnje sarađivati kako bi odgovorili na ovaj globalni izazov. Jasan primjer djelovanja je program koji se implementira u Njemačka, gdje se doživljavaju opipljivi efekti klimatskih promjena.
Ozbiljnost klimatske krize s kojom se suočavamo ne može se potcijeniti. Svako malo povećanje prosječne temperature planete ima značajan utjecaj na globalnu i lokalnu klimu. Na primjer, promjene temperature su direktno povezane s povećanjem učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih pojava. Sa svakom dodatnom desetinom stepena zagrijavanja, vjerovatnoća događaja kao što su npr toplotni talasi, suše i poplave.
Ispod su neki od najvidljivijih uticaja globalnog zagrevanja:
- Podizanje nivoa mora: Otapanje glečera i porast temperature okeana uzrokuju porast nivoa mora, prijeteći obalnim zajednicama i morskim ekosistemima, fenomen koji se najbolje razumije analizom porast nivoa mora.
- Nestanak ekosistema: Koraljni grebeni i prirodna staništa koja ovise o određenim temperaturnim rasponima su u opasnosti, a gubitak biodiverziteta se ubrzava.
- Uticaji na poljoprivredu: Promjene u obrascima padavina i ekstremne temperature utiču na proizvodnju hrane, potencijalno dovodeći do nesigurnosti hrane. Da biste razumjeli kako se poljoprivreda suočava sa ovim izazovima, možete pročitati više o tome konzervatorska poljoprivreda.
- javno zdravstvo: Rast temperature povezan je s rastom vektorskih bolesti i drugih problema javnog zdravlja, što se poklapa s onim što se spominje u porasta bolesti.
Nauka o klimi nastavlja da napreduje, pružajući sve preciznije podatke o trendovima globalnog zagrijavanja. Na primjer, prema Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu (NOAA), prosječna temperatura Zemljine površine u prošloj godini bila je najviša zabilježena, uz povećanje od 1.1 °C od predindustrijskog doba. Nadalje, svi nedavni izvještaji UN-a sugeriraju da je jedini način da se izbjegne povećanje od više od 2°C Djelujte sada kako biste drastično smanjili emisije stakleničkih plinova, što se može vidjeti i prilikom učenja Šumski požari i njihov odnos.
Većina zemalja potpisnica Pariskog sporazuma postavila je cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1.5°C, i iako se trenutne obaveze pokazuju nedovoljnim, postoji nada u kolektivnoj akciji. Usvajanje ambicioznih klimatskih politika na međunarodnom nivou, kao i ulaganje u čiste i održive tehnologije, ključni su koraci u ovoj borbi. Koordinacija između bogatih zemalja i zemalja u razvoju je od suštinskog značaja za osiguranje pravedne i efikasne tranzicije, pružajući podršku onima kojima je najpotrebnija. Za više informacija o percepciji klimatskih promjena, možete pogledati članak o Percepcija Evropljana o klimatskim promjenama.
Klimatske promjene su ogroman izazov koji zahtijeva koordiniran i hitan odgovor. Globalna zajednica mora raditi zajedno na sprovođenju neophodnih akcija za zaustavljanje porasta temperatura i zaštitu naše planete za buduće generacije. Kako se bliži kraj ovog stoljeća, bit će ključno da se svaka odluka donesena sada računa. Opstanak brojnih vrsta, stabilnost ekosistema i kvalitet života miliona ljudi zavise od naše posvećenosti i trenutne akcije.
