La Eocenska epoha bio jedan od onih koji su formirali paleogeni period Kenozojska era. U to vrijeme došlo je do velikih promjena sa geološke i biološke tačke gledišta, jer su nastali veliki planinski lanci uslijed kontinentalnih sudara. Ova kretanja kontinenata uzrokovala su Eocenska fauna mogao bi se razviti i diverzifikovati u širokim rasponima.
U ovom članku ćemo vam reći o svim karakteristikama i razvoju faune eocena.
Glavne karakteristike
Eocenska epoha trajalo je otprilike 23 miliona godina. Rasprostranjen je u 4 doba obilježene nekim klimatskim, geološkim i faunističkim promjenama. Smatra se vremenom promjena u kojima je planeta pretrpjela neke izmjene na geološkom nivou budući da je prouzrokovan pucanje super kontinenta Pangea. Tako su nastali kontinenti kakvi ih danas poznajemo.
Došlo je do brojnih klimatskih promjena od velikog značaja jer su se desili neki događaji suprotni paleogenu. Na primjer, imamo događaj Azolla, koji je uzrokovao povećanje globalne temperature okoline do te mjere da je stvorio nove uslove na koje su se živa bića morala prilagoditi. Došlo je i do još jedne promjene temperaturnih fluktuacija koja je izazvala pad temperature. Oba klimatska događaja donijela su posljedice za živa bića koja su naseljavala planetu u to vrijeme.
Ptice su bile jedna od grupa koje su doživjele najveću raznolikost u to vrijeme. Mnogi od onih koji su naseljavali planetu bili su strašni grabežljivci velike veličine. Potpuna fragmentacija superkontinenta Pangea bila je ono što je uzrokovalo diverzifikaciju mnogih vrsta životinja i biljaka. Ova diverzifikacija se takođe može primetiti u Fauna paleogena.
Analizirat ćemo kako su se razvijale i flora i fauna eocena.
Flora
U tom vremenskom periodu ekološki uslovi na ovoj planeti omogućavali su razvoj brojnih vrsta biljaka i životinja. Bilo je to vrijeme kada je biodiverzitet obilovao vlažnom i toplom klimom.
Analizirajući floru ustanovili smo da je to prilično primjetna promjena. Kada su temperature bile tople i vlažne na početku eocena, planeta je imala obilje džungle i šuma. Postoje dokazi koji govore da su i polovi u to vrijeme imali šume.. Jedina stvar koja je održavala mali nedostatak biljaka bili su pustinjski ekosistemi u unutrašnjosti kontinenata.
Biljke koje su se najviše razvile u ovom periodu bile su metasekvoje i porodica Cupressaceae. Potonji su oni koji pripadaju grupi golosjemenjača, u osnovi su četinari. To je vrlo raznovrsna grupa biljaka jer mogu biti i male i velike. Njegovi listovi su slični ljuskama i raspoređeni su vrlo blizu jedan drugom. Neki od njih puštaju nešto ugodnije.
Eocenska fauna
Ovdje se fokusiramo na eocensku faunu. Možemo reći da je fauna u to vrijeme bila veoma raznolika. Najistaknutije su bile grupe sisara i ptica. Hajde da analiziramo sve grupe.
Beskičmenjaci
Prilično se diverzificirao, posebno u morskom okruženju. Veliki je broj mekušaca, među kojima se ističu gastropodi, školjkaši, iglokožci i knidariji. U to vrijeme su se razvili i člankonošci, a mravi su bili najreprezentativniji.
Aves
Ptice su bile vrste koje su se najviše razvile zahvaljujući povoljnim ekološkim uslovima. Neke vrste su bile žestoki grabežljivci između dvije grupe živih bića i od njih su se u to vrijeme jako bojali. Među vrstama ptica koje su se najviše razvile i bile su najzastupljenije su: Phorusrhacidae, Gastornis i pingvini. Opisat ćemo karakteristike svakog od njih:
- Phorusrhacidae: To je grupa ptica čija je glavna karakteristika velika veličina. Neki primjerci su dosezali i do 3 metra visine. To potvrđuju brojni fosilni zapisi iz ovog perioda. Nedavno su pronađene neke lubanje ovih životinja koje su im pomogle da se bolje identificiraju. Još jedna karakteristika krila je njegova sposobnost letenja. Međutim, on je to nadoknadio velikom brzinom. Smatra se da su dostizali brzinu i do 50 kilometara na sat. Bili su okretni grabežljivci malih životinja, uključujući i neke sisare.
- Gastornis: Poznata je kao ptica terora. To je zato što su imali prilično zastrašujući izgled. Među njegovim najznačajnijim karakteristikama je velika veličina, a neki primjerci su dostigli 2 metra i težili više od 100 kilograma. Njihova velika glava i kratko, robusno tijelo činili su ih prilično strašnim. Kljun je bio sličan onome što papagaji imaju danas. Snaga njegovog kljuna bila je impresivna i korišten je za hvatanje plijena. Iako nije leteo, bio je veoma brz.
- Pingvini: To je grupa ptica koje ne lete. Ova grupa je preživjela do danas i nalazi se na Antarktiku na Južnom polu. U to vrijeme vjeruje se da su naseljavali južnoamerički kontinent. To je poznato zahvaljujući nekim fosilima koji su pronađeni na tom lokalitetu. Bilo je primjeraka koji su imali i do 1.5, kao i drugih koji su bili manji. Ova vrsta ptica je srodna drugim pticama koje su živjele u Krede fauna.
Eocenska fauna: Gmazovi i sisari
Gmizavci su postojali i razvijali se brzo. Najviše su postojale velike zmije, koje su u nekim primjercima dosezale i više od 10 metara.
Što se tiče sisara, ova grupa je postajala sve raznovrsnija, posebno kopitari, kitovi i neki veliki mesožderi. Analizirajmo svaki od njih:
- Kopitari: Njegova glavna karakteristika je da se može kretati oslanjajući se na vrhove prstiju. Ovdje imamo svinje i deve, krave, ovce i koze. U ovoj grupi možemo naći i druge sisare koji su bili evolucijski važni i koji se mogu proučavati u odnosu na Oligocenska fauna.
- Kitovi: Razvile su se u morskom okruženju i postojale su vrste kao što su arheocete. Oni su prvi razvili karakteristike koje su im omogućile da se prilagode vodenom životu.
- ambulocetidi: Oni su prvi kitovi koji postoje na ovoj planeti. Duge su više od 3 metra, a težina im može biti oko 120 kg. Imaju sličan izgled krokodilima, ali sa dužim udovima. Ovi udovi su služili kao peraje za kretanje. Njihova ishrana je bila mesožderka.
Nadam se da ćete s ovim informacijama saznati više o eocenskoj fauni.
