Ideja se može činiti ludom, a iako ih nazivaju nesvjesnima, sigurni su da nauka i tehnologija mogu omogućiti hlađenje planete. Nije lokalna grupa ljudi niti su oni ludi koji su prikupljali potpise. Govorimo o nekim vizionarima nova nauka nazvana geoinženjering. Ova grupa inženjera postulira sljedeće. Akcija čoveka zagrijava planetu, zar ne? Pa, iskoristimo čovjekov postupak da ga ohladimo.
Kroz ove ideje, klevetnici su ih ispratili za učinak i posljedice koje mogu imati. Oni se razlikuju od toga jedna je stvar nenamjerno promijenilo vrijeme i bez svijesti i drugo je da se to namjerno modificira. S druge strane, zastupnici jasno vide koliko je potrebna brza intervencija. Mnoga istraživanja pokazuju da ako ljudska aktivnost ne prestane, temperature će previše porasti. Istovremeno, postoje istraživanja koja ukazuju da čak i kada bi ljudska aktivnost potpuno prestala, zagrijavanje bi se, iako blaže, nastavilo. Da bi se pronašlo trenutno rješenje, rodila se ova inicijativa.
Geoinženjering
Radi se o novijoj nauci koja je odgovorna za donošenje ovih pristupa i da predlaže rješenja. Kao što smo spomenuli, oko njega postoji reputacija koja nije baš dobro prihvaćena. Da biste dobili ideju, samo zamislite nekoliko promjena. Ako neko područje pati od suše, rijeke usporavaju, ili su močvare prazne ili praktično suve... Šta je loše u želji za kišom? Ima mora koja su potpuno presušila. Posljedice ovih pojava su strašne. Je li lijek zaista gori od bolesti? I debata se otvara.
Na škotskom univerzitetu u Edinburgu, geoinženjer Stephen Salter vodi jedan od najambicioznijih projekata geoinženjering. Ideja je vrlo jednostavna. Lansiranje granula vodene pare sa visokim koncentracijama soli u troposferu. Kasnije bi veliki prekookeanski brodovi nosili ogromne lijeve na brodu koji bi služili kao prskalice za ove isparene vode i kapljice soli. Kada stignu u troposferu, ove kapi činile bi dio oblaka i povećale bi stepen refrakcije atmosferskih gasova. To bi uzrokovalo da manje sunčevog zračenja stigne na Zemlju. Na kraju, ove kapljice služile bi kao jezgre kondenzacije za oblačne plinove. pogoduje padalinama.
Ko je to izmislio?
Paul Crutzen, Nobelova nagrada za hemiju 1995, za njegovo istraživanje utjecaja ozona u atmosferi. Zauzvrat, on je jedan od naučnika koji je najviše pridonio odbrani okoliša. Sam je objasnio način na koji molekuli hlorofluoroogljikovodika (CFC) utječu na stanjivanje ozonskog omotača.
Paul Crutzen, pod pretpostavkom da takođe čovek ima sposobnost da hladi planetu, pogledao naglo zahlađenje koje se događa nakon vulkanskih erupcija. Mehanizmi u kojima radi bave se masovnim ubrizgavanjem sumpora u atmosferu da bi se izazvali efekti vulkana.
Scopex. Novi inženjerski projekat za narednu 2018
Sada gleda prema prestižno sveučilište Harvard. Jedan od sljedećih projekata koje žele pokrenuti za Sledeće godine, u pustinji Tucson, Arizona, doslovno razmišljati o ideji ohladi planetu.
Projekat je sljedeći. Baloni na vrući zrak napunjeni smrznutom vodom koja sadrži kalcijum karbonat i sumpor dioksid popeti bi se na visinu od 20 kilometara i ispuštali aerosole koji sadrže ove tvari. Jednom pušteni, izazvali bi raspršivanje sunčevih zraka, djelujući kao vrsta suncobrana koji zaustavljanjem sunčevih zraka, služio je za hlađenje planete. Scopex je prvi pravi test šta je zasijavanje u oblaku. Na taj način ima za cilj da nadoknadi globalno zagrijavanje hlađenjem.
Postoji konsenzus o globalnom zagrijavanju. Pristalice geoinženjeringa brane se pozivanjem na činjenicu da ga možda mnogi još ne razumiju, ali da je budućnost neizbježna. I na kraju će je svi zagrliti, kažu.
Polemika je servirana. Je li otišlo predaleko? Da li neko sredstvo opravdava kraj? Je li bezopasno ili će imati posljedice?