To uvjerava američki imunolog. Arturo Casadevall, koji je učestvovao na otvaranju 21. međunarodni simpozij o astakalogiji održanoj u Kraljevskom botaničkom vrtu u Madridu. Gljive su mikroorganizmi kojima pogoduju visoke temperature, pa se s promjenama koje se događaju u klimi može očekivati da njegova populacija se brzo povećava.
Pritom, prema mišljenju stručnjaka, će izazvati zarazne bolesti to će utjecati na nas, jer je pored toga, dodao je, teško pronaći cjepiva koja se mogu boriti protiv njih i eliminirati.
Arturo Casadevall, profesor mikrobiologije i imunologije Johns Hopkins Bloomberg škola javnog zdravlja iz Baltimora, u Sjedinjenim Državama, decenijama proučava zarazne bolesti. Prije otprilike 20 godina započeo je istraživanje kako bi proučavao i razumio virus AIDS-a. Konkretno, zainteresovan je za gljivična patogeneza, kako antitijela djeluju i prije svega koji je mehanizam djelovanja gljivica Cryptococcus neoformans.
Prema njegovim riječima, u vrlo bliskoj budućnosti moraćemo da vodimo rat protiv gljivica. Rat koji niko ne zna ko će pobediti, pošto su ovi mikroorganizmi nikada neće nestati, jer u isto vrijeme kada jedni nestaju, pojavljuju se drugi i/ili isti ali jači.
Ovome se dodaje i činjenica da ljudi uništavaju staništa u kojima žive životinje i biljke. pritom, mikrobi se pojavljuju s virulencijom i mogu nam odmah uzrokovati zarazne bolesti zbog odnosa koji ljudi imaju sa biljkama i životinjama, upozorio je stručnjak.
Casadevall je opisao studije koje se provode u Kraljevskoj botaničkoj bašti i drugim centrima kao važne. A zarazne bolesti i invazivne biljke imaju vrlo direktnu vezu. Ali ne samo to, svako od nas je međusobno povezan, pa je potrebno proučavati promjene koje se dešavaju u ekosistemima kako bi se spriječilo pogoršanje situacije.
Gljivične infekcije: rastući problem
u gljivične infekcije, također poznate kao mikoze, povećale su se u učestalosti i težini posljednjih decenija. Ovo se pripisuje faktorima kao što su klimatske promjene, koji pospješuje rast gljivica, kao i dugotrajnu upotrebu antibiotika, koji mogu poremetiti normalnu tjelesnu floru, omogućavajući razmnožavanje patogenih gljivica.
u gljive, eukariotski organizmi koji uključuju kvasce i plijesni, dio su prirodnog okruženja i naše mikrobiote. Međutim, pod određenim okolnostima mogu postati patogeni. Na primjer, gljiva Aspergillus fumigatus može izazvati infekcije kod imunokompromitovanih osoba, dok Candida albicans Odgovoran je za infekcije kože i sluzokože.
Klasifikacija gljivičnih infekcija
Gljivične infekcije mogu se klasificirati na nekoliko načina, uključujući njihovu lokaciju, vrstu zahvaćene gljivice i težinu bolesti.
- Površinske infekcije: Utječu na kožu i sluzokože, kao u slučaju Kandidijaza y ringworm.
- Sistemske infekcije: Oni uključuju unutrašnje organe i mogu biti opasni po život, kao npr aspergiloza I to histoplazmoza.
Neke vrste mikoza uključuju:
- Kandidijaza: Infekcija uzrokovana gljivicom Candida, koji se može pojaviti na različitim lokacijama kao što su usta, vagina i krv.
- aspergiloza: Uzrokuje gljiva Aspergillus, uglavnom pogađa osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom.
- blastomikoza: Sistemska infekcija uzrokovana gljivicama Blastomyces dermatitidis, endemičan za određena područja Sjeverne Amerike.
- histoplazmoza: Uzrokovano od Histoplasma capsulatum, obično se povezuje sa izlaganjem izmetu ptica i slepih miševa.
Faktori rizika
u gljivične infekcije Češći su u sljedećim grupama stanovništva:
- Osobe sa oslabljenim imunitetom, kao što su oni sa HIV/AIDS-om, koji su podvrgnuti liječenju raka ili transplantaciji organa.
- Pacijenti koji koriste imunosupresivne tretmane.
- Osobe s kroničnim bolestima, poput dijabetesa ili bolesti pluća.
Rizik od infekcije se povećava u uslovima kada je imunološki sistem slab ili kada postoje lezije na koži koje omogućavaju ulazak gljivica.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnosticiranje gljivičnih infekcija može uključivati nekoliko testova, uključujući laboratorijske kulture i biopsije.
- Mikroskopski pregled: Korištenje tehnika kao što je priprema kalijum hidroksida (KOH) za identifikaciju gljivica u uzorku.
- Uzgoj gljiva: Neophodan za dijagnozu, iako može potrajati sedmicama zbog sporog rasta nekih gljivica.
- Serološki testovi: Koristi se za otkrivanje prisustva antitijela kao odgovor na gljivične infekcije.
Liječenje infekcije ovisi o vrsti gljivice, ozbiljnosti infekcije i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Uglavnom se koriste antifungici, koji mogu biti lokalni ili sistemski.
Sprečavanje gljivičnih infekcija
Prevencija gljivičnih infekcija može uključivati mjere kao što su:
- Održavanje dobre higijene, uključujući često pranje ruku.
- Pravilna njega rana kako bi se spriječila invazija gljivica.
- Izbjegavajte izlaganje okruženjima sklonom razvoju gljivica, posebno za osobe s oslabljenim imunitetom.
Nadalje, znanje o vrstama gljivica i infekcijama koje mogu izazvati je od suštinskog značaja za njihovu prevenciju i liječenje.
Ovo uključuje razumijevanje da, iako su mnoge infekcije blage i samoograničavajuće, neke mogu predstavljati ozbiljne zdravstvene rizike, posebno u ranjivim populacijama.
Stoga, budite informisani o odnos gljivica i zaraznih bolesti Neophodan je u borbi protiv ovih infekcija, koje, ako se ne leče pravilno, mogu imati fatalne posledice.
Uz odgovarajuću medicinsku njegu, prevenciju i liječenje, gljivične infekcije se mogu kontrolirati i liječiti, doprinoseći općem zdravlju svih.
