Iako postoji veliki dio svjetske populacije koji još uvijek nije svjestan klimatskih promjena i njihovih negativnih efekata i drugih, poput predsjednika Donalda Trumpa, obuzdavanje globalnog zagrijavanja najveći je izazov s kojim se suočava ljudska vrsta u XNUMX. stoljeću.
Kako bi pokušao izbjeći ovu katastrofu koja bi dovela do potpune nestabilnosti na cijeloj planeti, Pariški sporazum je stupio na snagu. Njegov cilj je najvažniji i neophodan za svijet: ograničiti porast prosječnih temperatura planete Zemlje za 2 ° C u odnosu na predindustrijski nivo i nastaviti napore da se taj porast ograniči na 1,5 ° C i stabilizira. Novo istraživanje pokazuje da je ove ciljeve sve teže postići. Šta možemo učiniti?
Suzbijanje porasta temperature je sve teže
Na različitim američkim univerzitetima provedeno je statističko istraživanje (imajte na umu ironiju, budući da njihov predsjednik ne vjeruje u klimatske promjene) koja otkriva da verovatnoća da planeta dostigne porast od 2 ° C i ostane takav je samo 5%. Već bacamo ruke u glavu kad vidimo da je vjerovatnoća postizanja stabilnosti na 1,5 ° C samo 1%.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Klimatske promjene u prirodi. Među rezultatima studije je da je najvjerovatnije da će tokom sljedećeg stoljeća Zemljina temperatura raste između 2 ° C i 4,9 ° C. Općenito, ciljevi postavljeni u Pariškom sporazumu su ambiciozni i također realni. Međutim, čak i da se u optimalnom slučaju pravilno ispuni, ne bi bilo dovoljno da se globalno zagrijavanje održi ispod 1,5 ° C.
Da bi se saznalo kako će rasti temperature u ovisnosti o emisiji stakleničkih plinova za 2100. godinu, uzete su u obzir tri varijable: ukupnog svjetskog stanovništva, bruto domaćeg proizvoda po stanovniku i količine emisije ugljenika koju emituje svaka ekonomska aktivnost.
Jednom kada su tri varijable uvedene u modele koji predviđaju temperature kao funkciju globalnih emisija, zaključuje se da prosječna temperatura planete na kraju stoljeća porasla je za 3,2 ° C. Oni upozoravaju da će brzina kojom se smanjuje emisija ugljičnog dioksida u svim ekonomskim aktivnostima biti ključna za obuzdavanje buduće vrućine.
Drugi zaključak studije je da ako prosječne globalne temperature porastu iznad 1,5°C, teške ekološke katastrofe koje bi mnoge zemlje doživjele bile bi mnogo ozbiljnije nego danas. Nadalje, relevantno je to spomenuti Fascinantna ljepota Antarktika je u opasnosti zbog ovih promjena.
Situacija je još alarmantnija ako uzmemo u obzir da je globalno zagrevanje može negativno uticati na šumska tla, koja su neophodna za klimatsku ravnotežu. Nadalje, bitno je razumjeti razlike između klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, kako bi stekli bolji uvid u to pitanje.
U ovom kontekstu, još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir je kako čist vazduh moglo bi, paradoksalno, pogoršati posljedice globalnog zagrijavanja, što pokazuje složenost trenutne situacije. Ako želimo da se borimo protiv rastuće globalne temperature, sve uključene varijable moraju se uzeti u obzir.
Konačno, važno je prepoznati da i porast temperature može uzrokovati šumski požari opasniji i dugotrajniji, doprinoseći začaranom krugu štete po životnu sredinu.
