To je prvi put da je pronađena nanoplastičnu kontaminaciju na polovima Zemlje. Nanoplastično zagađenje se sastoji od sitnih čestica zvanih nanoplastika, što uključuje prašinu od guma. Zapanjujuće je da je globalno zagađenje plastikom pronađeno u uzorcima ledenih jezgara od prije 50 godina. Za više informacija o utjecaju plastike na planetu, možete pogledati naš članak o platicocene.
Kontaminacija nanoplastikom pronađena u oba polarna područja
Ovo je prvi put da je kontaminacija nanoplastikom otkrivena u polarnim regijama. To sugerira da se ove sitne čestice sada nalaze širom svijeta. Nanočestice su mnogo manje veličine od mikroplastike. Međutim, njegova toksičnost je općenito mnogo veća. Iako su efekti nanoplastike i mikroplastike na ljudsko zdravlje nejasni.
Analiza jezgra grenlandskog ledenog pokrivača to pokazuje Nanoplastično zagađenje zagađuje udaljena područja najmanje 50 godina. Istraživači su također bili iznenađeni kada su otkrili da četvrtina čestica dolazi iz automobilskih guma. Nanočestice imaju veoma malu gustinu, pa se veruje da su ih na Grenland doneli vetrovi iz gradova Severne Amerike i Azije. Nanoplastika pronađena u morskom ledu u McMurdo Soundu na Antarktiku vjerovatno se okeanskim strujama prenosi na udaljene kontinente.
Naučnici su 18. januara izvijestili da je plastika dio mješavine hemijskog zagađenja koja je prožimala planetu izvan sigurnih granica za ljude. Zagađenje plastikom pronađeno je od vrha Mount Everesta do dubina okeana. Poznato je da ljudi jedu i udišu mikroplastiku, a da toga nisu svjesni, a druga nedavna studija je to pokazala te čestice mogu uzrokovati oštećenje ljudskih stanica. Dušan Materić sa Univerziteta u Utrehtu u Holandiji, koji je vodio novu studiju, rekao je da su otkrili nanoplastiku u najudaljenijim delovima planete, uključujući Antarktik i Arktik. Nanoplastika je u usporedbi s mikroplastikom vrlo aktivna, tako da je ovo prilično relevantno.
Zagađenje nanoplastikom: ništa novo u ovom vijeku
Grenlandska ledena jezgra imaju Duboko 14 metra i predstavljaju slojeve snijega koji datiraju iz godine 1965. Materić kaže da ga je zaista iznenadilo to što su tamo pronašli nanoplastiku, već to što su je otkrili u cijeloj ledenoj jezgri. Iako se nanoplastika smatra novim zagađivačem, ona zapravo postoji decenijama. Mikroplastika je već pronađena u arktičkom ledu, ali je Materićev tim morao razviti nove metode detekcije za analizu manjih nanočestica. Prethodni radovi su takođe sugerisali da prašina od habanja guma može biti značajan izvor mikroplastike u okeanu, a nova studija pruža dokaze da se to dešava globalno.
Odakle dolazi nanoplastika?
Na Grenlandu polovina nanoplastike je polietilen (PE), koji se koristi u plastičnim vrećicama i ambalaži za jednokratnu upotrebu. Četvrtina je granule za gume a peti je polietilen tereftalat (PET) koji se koristi u boce za piće i odjeću. Ova činjenica je direktno povezana sa zabrinjavajućim zagađenja kojoj smo svedoci.
Posljednjih godina postale su očigledne nebrojene količine plastike u okeanima. Prema studiji, glavni izvor plastike su jednokratne maramice, ambalaža za hranu i piće za poneti. Polovina nanoplastike u antarktičkom ledu je također PE, ali je polipropilen drugi najčešći, koji se koristi u posudama za hranu i cijevima. Na Antarktiku, daleko od naseljenih područja, nisu pronađene čestice guma. Istraživači su uzorkovali samo centar ledene jezgre kako bi izbjegli kontaminaciju i testirali svoj sistem kontrolnim uzorkom čiste vode.
Prethodna istraživanja su otkrila plastične nanočestice u rijekama Ujedinjenog Kraljevstva, morskoj vodi sjevernog Atlantika i sibirskim jezerima, te snijegu u austrijskim Alpama. Mattridge komentira da se u to vrijeme pretpostavljalo da su žarišta kontinenti na kojima ljudi žive. Da biste bolje razumjeli kako nastaju ove situacije kontaminacije, možete pročitati o tome sjeverno svjetlo koji također odražavaju odnos između okoline i naših aktivnosti.
Štetni efekti na zdravlje
Nanoplastika ispoljava različite štetne učinke na žive organizme. Izloženost ljudi nanoplastici može uzrokovati respiratornu i crijevnu citotoksičnost i upalu. Trenutno je Mattridgeov tim na istraživačkom zadatku gdje prvo moraju precizno procijeniti nivo kontaminacije, a zatim procijeniti situaciju u kojoj se nalazimo. Iako ima još mnogo pitanja na koja treba odgovoriti.
Počinje istraživanje zdravstvenih efekata zagađenja plastikom i dr. Fay Couceiro predvodi novu grupu za mikroplastiku na Univerzitetu Portsmouth, UK. Njihov prvi projekat, u saradnji sa Univerzitetskom bolnicom NHS u Portsmutu, će istražiti prisustvo mikroplastike u plućima pacijenata sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (KOPB) i astmom. Studija koju je vodio dr. Fay Couceiro će istražiti da li nedavno prekrivene tepisima ili usisavane sobe, koje mogu imati visok nivo vlakana u zraku, mogu izazvati stanje kod pacijenata. Ono što je počelo kao procjena ekološke štete uzrokovane plastikom, izazvalo je sve veću zabrinutost zbog efekata koje udisanje i gutanje mikroplastike može proizvesti u našim tijelima.
Njegovo nedavno istraživanje to sugerira ljudi mogu udahnuti između 2000 i 7000 mikroplastike u svojim domovima svaki dan. Profesor Anoop Jivan Chauhan, specijalista NHS za respiratorne bolesti na bolničkom koledžu u Portsmutu, sugerira da su ove brojke zaista zapanjujuće. Svako od nas možemo udahnuti ili progutati do 1,8 miliona mikroplastike svake godine, a kada uđu u organizam, teško je zamisliti da ne uzrokuju nepovratna oštećenja.
