Ovo je prvi put da je zagađenje nanoplastikom pronađeno na Zemljinim polovima . Zagađenje nanoplastikom sastoji se od sitnih čestica zvanih nanoplastika, uključujući prašinu iz guma. Zapanjujuće je da je globalno zagađenje plastikom pronađeno u uzorcima ledenih jezgara koji datiraju od prije 50 godina. Za više informacija o utjecaju plastike na planetu, možete pročitati naš članak o platikocenu.
Kontaminacija nanoplastikom pronađena u oba polarna područja
Ovo je prvi put da je kontaminacija nanoplastikom otkrivena u polarnim regijama. To sugerira da se ove sitne čestice sada nalaze širom svijeta. Nanočestice su mnogo manje veličine od mikroplastike. Međutim, njegova toksičnost je općenito mnogo veća. Iako su efekti nanoplastike i mikroplastike na ljudsko zdravlje nejasni.
Analiza ledenog jezgra Grenlanda pokazuje da zagađenje nanoplastikom kontaminira udaljena područja najmanje 50 godina. Istraživači su također bili iznenađeni kada su otkrili da četvrtina čestica potiče od automobilskih guma. Nanočestice imaju vrlo nisku gustoću, pa se vjeruje da su ih na Grenland donijeli vjetrovi iz gradova u Sjevernoj Americi i Aziji. Nanoplastika pronađena u morskom ledu u zaljevu McMurdo na Antarktiku vjerovatno se prenosi na udaljene kontinente okeanskim strujama.
Naučnici su 18. januara izvijestili da je plastika dio mješavine hemijskog zagađenja koje je prodrlo na planetu izvan granica sigurnih za ljude. Zagađenje plastikom pronađeno je od vrha Mount Everesta do dubina okeana. Poznato je da ljudi nesvjesno unose i udišu mikroplastiku, a druga nedavna studija otkrila je da ove čestice mogu oštetiti ljudske ćelije . Dušan Materić sa Univerziteta Utrecht u Holandiji, koji je vodio novu studiju, rekao je da su otkrili nanoplastiku u najudaljenijim kutcima planete, uključujući Antarktik i Arktik. Nanoplastika je mnogo reaktivnija od mikroplastike, što ovo otkriće čini prilično značajnim.
Zagađenje nanoplastikom: ništa novo u ovom vijeku
Grenlandski ledeni uzorci duboki su 14 metara i predstavljaju slojeve snijega koji datiraju još iz 1965. godine. Materić kaže da ga je zaista iznenadilo ne pronalazak nanoplastike tamo, već njeno otkrivanje u cijelom ledenom uzorku. Iako se nanoplastika smatra novim zagađivačem, ona zapravo postoji već decenijama. Mikroplastika je već pronađena u arktičkom ledu, ali Materićev tim je morao razviti nove metode detekcije kako bi analizirao manje nanočestice. Prethodni rad je također sugerirao da prašina od guma može biti značajan izvor mikroplastike u okeanu, a nova studija pruža dokaze o ovoj globalnoj stvarnosti.
Odakle dolazi nanoplastika?
Na Grenlandu, polovina nanoplastike je polietilen (PE), koji se koristi u plastičnim vrećicama i posudama za jednokratnu upotrebu. Četvrtina su granule za gume , a petina je polietilen tereftalat (PET), koji se koristi u bocama za pića i odjeći . Ovo je direktno povezano sa alarmantnim zagađenjem kojem svjedočimo.
Posljednjih godina, ogromna količina plastike u okeanima postala je očigledna. Prema nedavnoj studiji, glavni izvor plastike su vlažne maramice za jednokratnu upotrebu i ambalaža za hranu i piće . Polovina nanoplastike u antarktičkom ledu je također od polietilena (PE), ali je polipropilen drugi najčešći i koristi se u posudama za hranu i cijevima. Na Antarktiku, daleko od naseljenih područja, nisu pronađene čestice guma. Istraživači su uzimali uzorke samo iz središta ledene jezgre kako bi izbjegli kontaminaciju i testirali su svoj sistem kontrolnim uzorkom čiste vode.
Prethodna istraživanja su pronašla plastične nanočestice u rijekama Ujedinjenog Kraljevstva, morskoj vodi sjevernog Atlantika, sibirskim jezerima i snijegu u austrijskim Alpama. Mattridge napominje da se u to vrijeme pretpostavljalo da su žarišta kontinenti na kojima ljudi žive. Da biste bolje razumjeli kako nastaju ove situacije zagađenja, možete pročitati o polarnoj svjetlosti , koja također odražava odnos između okoliša i naših aktivnosti.
Štetni efekti na zdravlje
Nanoplastika pokazuje nekoliko negativnih efekata na žive organizme. Izloženost ljudi nanoplastici može uzrokovati citotoksičnost i upalu disajnih puteva i crijeva. Mattridgeov tim se trenutno bavi istraživanjem gdje prvo moraju precizno procijeniti nivo kontaminacije, a zatim procijeniti trenutnu situaciju. Međutim, mnoga pitanja ostaju bez odgovora.
Počinje istraživanje zdravstvenih efekata zagađenja plastikom i dr. Fay Couceiro predvodi novu grupu za mikroplastiku na Univerzitetu Portsmouth, UK. Njihov prvi projekat, u saradnji sa Univerzitetskom bolnicom NHS u Portsmutu, će istražiti prisustvo mikroplastike u plućima pacijenata sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (KOPB) i astmom. Studija koju je vodio dr. Fay Couceiro će istražiti da li nedavno prekrivene tepisima ili usisavane sobe, koje mogu imati visok nivo vlakana u zraku, mogu izazvati stanje kod pacijenata. Ono što je počelo kao procjena ekološke štete uzrokovane plastikom, izazvalo je sve veću zabrinutost zbog efekata koje udisanje i gutanje mikroplastike može proizvesti u našim tijelima.
Njihova nedavna istraživanja pokazuju da ljudi u svojim domovima mogu udahnuti između 2000 i 7000 mikroplastike svaki dan . Profesor Anoop Jivan Chauhan, respiratorni specijalista NHS-a na Portsmouth Hospital Collegeu, smatra da su ove brojke zaista zapanjujuće. Svako od nas može udahnuti ili progutati do 1,8 miliona mikroplastike svake godine , a kada jednom dospije u tijelo, teško je zamisliti da neće uzrokovati nepovratnu štetu.
