I životinjske i biljne vrste su ugrožene klimatskim promjenama. To može biti zbog povećanja broja i pojave novih predatora, fragmentacije staništa, zagađenja vode i tla ili jednostavno promjena uvjeta okoliša.
Među vrstama koje su najviše pogođene već primjetnim efektima klimatskih promjena su leptir Apolon, alpska kokoška i španska jela . Ove tri vrste nalaze se na listama najugroženijih vrsta u Španiji zbog klimatskih promjena. Stanje ovih vrsta odražava ono što se dešava u drugim pogođenim područjima, kao što se vidi u Njemačkoj.
Gemma Rodríguez, koordinatorica mreže Natura 2000 pri Svjetskom fondu za prirodu (WWF) , izjavila je da su ove tri vrste u ozbiljnoj opasnosti zbog posljedica klimatskih promjena. Izvještaj o živoj planeti , koji je objavio WWF, ističe negativne efekte koje klimatske promjene mogu imati na vrste koje žive u najizoliranijim ili ograničenijim područjima. Da bi ekološka ravnoteža ekosistema ostala stabilna, bolje je da veći broj vrsta koegzistira kako odnosi i međuzavisnost među njima ne bi uzrokovali pad broja jedne vrste i izazvali lanac izumiranja. Ovo je posebno relevantno u kontekstu biljaka, koje su izložene drastičnim promjenama.
Zbog toga su životinje i biljke koje žive na većim ili nižim nadmorskim visinama osjetljivije na posljedice klimatskih promjena, jer je njihov period prilagođavanja novim okolnostima duži. Vrste s nižim kapacitetom širenja također su osjetljivije, što je tema o kojoj se raspravlja u studijama o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na prilagođavanje sisara i ptica , kao i na prirodnu selekciju.
Kod ovih vrsta, promjene u ekosistemima mogu uzrokovati promjene u fenologiji, odnosno u njihovim životnim ciklusima. Na primjer, klimatske promjene mogu promijeniti sposobnost mriješćenja određenih vrsta riba. Mogu modificirati pjesme ili čak migratorne obrasce nekih ptica. Ovaj fenomen je također uočen u regijama gdje je došlo do promjena u uzgoju povrća.
Izvještaj o živoj planeti, koji je ranije spomenut, ukazuje na to da je Španija jedna od zemalja najosjetljivijih na klimatske promjene u Evropskoj uniji. Ovi efekti bi mogli uzrokovati da polovina svih vrsta vodozemaca, gmizavaca, sisara i ptica bude izložena riziku smanjenja staništa za više od trećine . Nadalje, nekoliko studija pokazuje da životinje i biljke već migriraju na veće geografske širine gdje im je temperatura ugodnija. Ovo naglašava ozbiljnost situacije za ugrožene vrste.
Ako životinjske i biljne vrste počnu migrirati na sjever u potrazi za hladnijim, umjerenijim temperaturama, biodiverzitet će početi opadati . To može dovesti do nedostatka povezanosti između ekosistema i fragmentacije, čineći ih još ranjivijim na posljedice klimatskih promjena. Također je važno razmotriti kako ovaj proces može dovesti do povećanog rizika od izumiranja, kao što je razmatrano u kontekstu gradova kojima prijeti globalno zagrijavanje.
Na primjer, leptir Apolon nalazi se na vrhu liste 10 vrsta koje su najugroženije klimatskim promjenama u Španiji, koju je sastavio WWF. Ovaj leptir živi u planinskim područjima i, s porastom temperatura, bit će prisiljen tražiti veće nadmorske visine.
Još jedan primjer vrste koja je posebno pogođena klimatskim promjenama je kokoška, poznata i kao kamena kokoška. Ova vrsta je izuzetno prilagođena ekstremnoj hladnoći. Takva klima se nalazi samo u Španiji na visinama do 1.800 metara u Pirinejima. Koristi svoje bijelo krzno za kamuflažu u snijegu, a zbog porasta temperatura bila bi prisiljena povećati nadmorsku visinu svog područja rasprostranjenosti. To bi moglo dovesti do poteškoća u pronalaženju hrane i skloništa, jer su resursi oskudni, a uslovi su oštriji na tim visinama. Gubitak ove vrste staništa je alarmantan, posebno s obzirom na njegovu ranjivost, što je također spomenuto u raspravi o odnosu između klimatskih promjena i njihovih utjecaja na ekosisteme.
U biljnom svijetu, jedna od najranjivijih vrsta je španska jela (pinsapo), koja sada preživljava samo u područjima s visokom godišnjom količinom padavina, kao što je planinski lanac Serranía de Ronda. Klimatske promjene uzrokuju sve češće i produžene suše. Kao rezultat toga, ova stabla slabe i postaju podložnija bolestima i štetočinama. Botanički stručnjaci upozoravaju da do kraja ovog stoljeća gotovo da neće ostati šuma španske jele. Ovo je zabrinjavajuća situacija i u botaničkim vrtovima se raspravlja o raznim strategijama za očuvanje ovih vrsta.
Postoje i druge ugrožene vrste poput atlantskog lososa, betičke babice krastače, posidonije oceanske , malog siveg svračka, montsenskog tritona ili hijerskog guštera.
