Ugrožene su i životinjske i biljne vrste klimatska promjena. Bilo zbog porasta i pojave novih grabežljivaca, usitnjavanja staništa, onečišćenja vode i tla ili jednostavno zbog promjena u okolišnim uvjetima.
Među vrstama na koje najviše utječu već zapaženi učinci klimatskih promjena koje nalazimo leptir apolon, alpski lagopogo i pinsapo. Ove tri vrste nalaze se na listama najugroženije vrste u Španiji zbog klimatskih promjena. Situacija ovih vrsta je odraz onoga što se dešava u drugim pogođenim područjima, kao što se vidi u Njemačka
Gemma Rodríguez je koordinatorica Natura 2000 mreža Svjetskog fonda za prirodu (WWF), te je izjavio da su ove tri vrste u ozbiljnoj opasnosti od posljedica klimatskih promjena. Izvještaj od Living Planet, koji je proveo WWF, koji naglašava negativne efekte koje klimatske promjene mogu imati na vrste koje žive u najizoliranijim ili ograničenim područjima. Da bi ekološka ravnoteža ekosistema ostala stabilna, najbolje je imati veći broj vrsta koje žive zajedno, tako da odnosi i ovisnost između njih ne uzrokuju da pad jedne vrste postane lanac izumiranja. Ovo je posebno relevantno u kontekstu biljke koje su izložene drastičnim promjenama.
Zbog toga su životinje i biljke koje žive na većim ili, obratno, nižim nadmorskim visinama najranjivija na efekte klimatskih promjena, jer je njihov period prilagođavanja na nove okolnosti duži. Vrste koje imaju manji kapacitet širenja su također ranjivije, o čemu se govorilo u studijama o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na adaptacija sisara i ptica, pored toga prirodna selekcija.
Za ove vrste, promjene u ekosistemima mogu uzrokovati promjene u fenologija, odnosno u životnim ciklusima. Na primjer, klimatske promjene mogu uzrokovati promjene u kapacitetu mrijesta određenih vrsta riba. Može modificirati pjesmu ili čak seobe nekih ptica. Ovaj fenomen se odrazio i na regione u kojima je zabeleženo promjene u uzgoju povrća.
Gore navedeni izvještaj Living Planet ukazuje na to da je Španija jedna od zemalja najosjetljivijih na klimatske promjene unutar Evropske unije. Ovi učinci mogu prouzrokovati da polovina vrsta vodozemaca, gmazova, sisara i ptica rizikuje da im se staništa smanje više od trećine. Osim toga, nekoliko studija pokazuje da se životinje i biljke već sele na više geografske širine gdje im je toplinski ugodnije. Ovo naglašava ozbiljnost situacije za Ugrožene vrste.
Ako vrste životinja i biljaka počnu migrirati prema sjeveru u potrazi za ugodnijim i ne toliko toplim temperaturama, počet će se javljati osiromašenje biodiverziteta. To može dovesti do nedostatka povezanosti između ekosistema i fragmentacije, što ih čini još ranjivijim na efekte klimatskih promjena. Također je važno razmotriti kako ovaj proces može dovesti do povećanog rizika od nestanka, o čemu se govori u kontekstu gradova kojima prijeti globalno zagrijavanje.
Na primjer, na listi koju je WWF sastavio od 10 najugroženijih vrsta u Španiji zbog klimatskih promjena, apolon leptir je prva figura. Ovaj leptir živi u planinskim područjima i, s porastom temperatura, bit će prisiljen tražiti područja veće nadmorske visine.
Sljedeći primjer vrste koja je više pogođena klimatskim promjenama je alpski lagópod ili poznatiji kao ptarmigan. Ova vrsta je više prilagođena ekstremnoj hladnoći. Ova klima postoji samo u Španiji na 1.800 metara nadmorske visine u Pirinejima. Koristi bijelo krzno da se kamuflira u snijegu i zbog porasta temperature bio bi prisiljen povećati nadmorsku visinu svog područja rasprostranjenja. To može dovesti do poteškoća u pronalaženju hrane i skloništa, jer su resursi oskudni, a uvjeti su nepovoljniji na takvim visinama. Gubitak ovog tipa staništa je alarmantan, posebno imajući u vidu njegovu ranjivost, kao što je navedeno iu odnosu između klimatske promjene i njihovi efekti na ekosisteme.
U biljnom svijetu jedna od najosjetljivijih vrsta je španska jela koja živi samo u područjima s visokim godišnjim kišama kao što je Serranía de Ronda. Klimatske promjene uzrokuju sve više i duže suše. Zbog toga ovo drveće slabi i postaje ranjivije na pojavu bolesti i štetočina. Botanički stručnjaci upozoravaju da će to krajem ovog vijeka Teško da će više biti jelovih šuma. Ovo je zabrinjavajuća situacija, budući da se raspravljalo o različitim strategijama botaničke bašte za očuvanje ovih vrsta.
Postoje i druge ugrožene vrste kao što su atlantski losos, žaba babica Betic, okeanska posidonija, manji svrab, Montsenyjev triton ili željezni gušter.
