Svako ljudsko biće želi pristup svemu što mu je potrebno za ugodan život, kako sada tako i u budućnosti. Međutim, mi koji živimo u takozvanim "zemljama prvog svijeta" često proizvodimo znatnu količinu kontaminacija. To je zbog naših svakodnevnih aktivnosti, kao što je korištenje vozila koja rade na fosilna goriva (benzin ili dizel), kao i nepravilno upravljanje otpadom koji završava u našim okeanima umjesto da se reciklira. Suočeni s ovom realnošću, postaje ključno tražiti efektivne strategije kako bi se ublažilo ili barem usporilo globalno zagrijavanje.
Jedna od najnovijih inovacija dolazi od švicarske kompanije weatherworks. Sa Reykjavik Energy, pokrenuli su projekat na Islandu koji traži izdvaja ugljični dioksid iz zraka i mineralizira ga u stijene, ključni proces u transformacija CO2 u kamen na Islandu. Ovaj pristup ne nudi samo rješenje za emisiju CO2, već predstavlja i ekološki odgovoran metod za skladištenje ovog stakleničkog plina.
Projekat, podržan od strane Evropske unije, postavlja kao cilj zakopavati 50 tona CO2 u atmosferu svake godine, koristeći ventilatore i hemijska rješenja u pažljivo osmišljenom procesu. Da se ovo stavi u perspektivu, 50 tona CO2 je otprilike količina koju emituje u atmosferu prosječna američka porodica za godinu dana. S obzirom da se svjetska populacija približava deset milijardi ljudi, ovaj eksperiment se predstavlja kao održiva opcija za suzbijanje posljedica globalnog zagrijavanja. Osim toga, korištenje staklenički plinovi takođe se istražuje kao alternativa.
Proces sprovodi razrijediti plin u vodi i zatim ga ubrizgati oko 1000 metara pod zemlju. Eto, kompanija Reykjavik Energy Tvrdi da ugljenik reaguje sa bazaltnom stenom, pretvarajući se u kamen u periodu od otprilike dve godine. Međutim, jedna od glavnih prepreka je costoTrenutno vađenje tone gasa može koštati stotine dolara. Međutim, direktor i osnivač weatherworks Ističe da iako se projekat izvodi u malom obimu, cilj je njegovo proširenje, što bi potencijalno moglo smanjiti troškove.
Ideja pretvaranja CO2 u kamen možda zvuči čudno, ali predstavlja značajan napredak u borbi protiv klimatskih promjena. Grupa istraživača, kroz projekat CarbFix, pokazao da je ova tehnika ne samo moguća, već i efikasna. Ubrizgavanjem CO2 u bazaltne stijene, plin reagira i mineralizira, formirajući karbonat, stabilan materijal poput krečnjaka. Ovaj proces je izuzetno brz, sa a 95-98% ubrizganog CO2 mineralizira se za manje od dvije godine. Ovaj rezultat je posebno ohrabrujući, budući da je Prvobitne procjene predviđale su da bi proces mogao potrajati i do 12 godina.
Tehnički detalji procesa
Da biste bolje razumjeli kako se ovaj proces provodi, bitno je razložiti korake uključene u Zahvatanje i mineralizacija CO2:
- Zahvatanje CO2: Ovaj proces uključuje prikupljanje CO2 iz industrijskih izvora ili direktno iz atmosfere, koristeći napredne tehnologije.
- Rastvaranje u vodi: Jednom sakupljen, CO2 se rastvara u velikim količinama vode kako bi se olakšalo njegovo naknadno ubrizgavanje u stijenske formacije.
- Injekcija u bazaltne formacije: Voda napunjena CO2 se ubrizgava u slojeve bazaltnih stijena na idealnim dubinama, gdje hemijski uslovi dozvoljavaju da se gas pretvori u minerale.
- mineralizacija: Kroz hemijske reakcije, ubrizgani CO2 mineralizira se u karbonat, bivajući trajno zarobljen bez mogućnosti povratka u atmosferu.
Uticaj i ekonomska održivost
Uticaj ove tehnologije mogao bi biti značajan. Trenutno više od 40 milijardi tona CO2 godišnje, a posjedovanje metoda za smanjenje ovog obima je ključno za borbu protiv klimatskih promjena. Mogućnost skladištenja milijardi tona CO₂ u kamenom obliku je ambiciozan cilj koji bi se mogao postići do 2030. godine, pokazujući ogroman potencijal mineralizacije.
Međutim, postoji troškovi i povezani izazovi. Trenutno je cijena direktnog procesa hvatanja zraka visoka i dostiže do 1.000 eura po toni. To je dovelo do različitih kompanija, uključujući investitore kao što su Bill Gates i Elon Musk, za finansiranje projekata koji se odnose na hvatanje i uklanjanje ugljika, naglašavajući važnost ovih napora u ekonomskoj i ekološkoj agendi. The hvatanje i skladištenje ugljenika postali suštinski delovi ove agende.
La hvatanje ugljenika postaje ključan u suočavanju s ovim izazovima, naglašavajući važnost smanjenja naše emisije CO2.
Povezani aspekti i budući razvoj
Neka istraživanja sugeriraju da hvatanje i skladištenje ugljika nije samo održiva alternativa, već i suštinska dopuna globalnim naporima da se smanje emisije. Geotermalna elektrana Hellisheidi na Islandu služi kao model kako obnovljiva energija može se uskladiti s praksama hvatanja ugljika. Ovo postrojenje već aktivno hvata emisije i sarađuje s kompanijama poput Climeworksa kako bi osiguralo da se CO2 pretvori u minerale i da više ne doprinosi globalnom zagrijavanju. Nadalje, utjecaj klimatskih promjena na suše jedan je od aspekata o kojem se naširoko raspravlja.
Ostali projekti na evropskom nivou, kao npr CarbFix2, proširuju istraživanja hvatanja i skladištenja ugljika, ugrađujući nove tehnologije za optimizaciju ubrizgavanja i skladištenja CO2, osiguravajući njegovu dugoročnu sigurnost i doprinoseći klimatskoj neutralnosti Europe do 2050. godine.
Napredak u tehnologiji CO2-to-rock predstavlja tračak nade u borbi protiv klimatskih promjena. Iako se i dalje suočavamo sa značajnim izazovima, inicijative kao što su Climeworks i CarbFix pokazuju da postoji održiv put ka smanjenju emisija i sigurnom skladištenju stakleničkih plinova.