Kada radimo hidrografske studije, uzimamo u obzir spajanje nekih rijeka s drugima. U početku, kada se spoji jedna ili više rijeka, to se smatra pritoka ta rijeka koja ima manje značaja. Međutim, ovo ima mnogo iznimaka kao što ćemo vidjeti u cijelom članku.
U ovom članku ćemo vam reći šta je pritoka i koje se karakteristike smatraju da riječna pritoka naziva drugom.
Šta je pritoka
Kada se jedna ili više rijeka spoje, obično se manja smatra pritokom. Važnost jedne ili druge rijeke leži u veličini protoka, dužini ili površini njenog računa. Onaj s najmanjim protokom, dužinom ili manjim brojem bit će pritoka na spoju rijeke. Međutim, to nije uvijek slučaj. Možemo vidjeti neke primjere poput rijeke Mississippi, čija je pritoka rijeka Missouri i duži je 600 kilometara i ima sliv tri puta duži. Da bismo bolje razumjeli važnost rijeka, korisno je istražiti činjenice i zanimljivosti o rijekama Španije, koji ističu različite aspekte rijeka u našem okruženju.
Također nalazimo rijeke Miño i Narcea, koje su kraće i imaju manji protok od njihovih pritoka, Sil i Nalon, respektivno. Svi ovi izuzeci nas navode da je značaj rijeke gotovo uvijek stvar toponimije, odnosno da nema nepobitne logike koja je rijeka glavna, a koja pritoka. Ako želite saznati više o glavnim rijekama različitih regija, možete se konsultovati glavne rijeke Valensije i njihov značaj.
Izrazi koji se koriste za označavanje statusa pritoke u odnosu na glavni tok su obično: Desna ili lijeva pritoka, lijeva ili desna pritoka. Na taj način možemo znati u kojem dijelu je rijeka manjeg značaja ugrađena u onu veću. Ovi pojmovi definišu, iz perspektive voda koje su joj dale, niži nagib u odnosu na pravac u kojem se kreće tok rijeke.
Kako su uređene pritoke?
Kada govorimo o glavnoj rijeci i svim njenim pritokama, moramo sortirati od onih najbližih izvoru rijeke do onih najbližih ušću. Obično su raspoređeni u hijerarhiji. Imamo pritoke prvog, drugog i trećeg reda. Pritoka prvog reda je najmanja po veličini. Drugi red je onaj koji se sastoji od dvije ili više pritoka koje prate prvi red i spajaju ga da ga formiraju. Treći red je najvažniji i najveći. Ova klasifikacija je ključna za razumijevanje značaja pritoka u hidrogeografiji datog područja.
Drugi način uređenja i uređenja pritoka rijeke je od ušća do izvora. Na taj način ćemo mu dati dendritičku strukturu. Primjenjiviji način korištenja obje metode je dijeljenje po stranama: pritoke koje stižu slijeva ili zdesna sve dok im je glava ili izvor u pravcu ušća u glavnu rijeku. Ovo je način klasifikacije pritoka koji imaju veze sa fluvijalnom asimetrijom rijeka na ušću dvije ili više njih. Postoje neke rijeke koje se ulivaju u glavnu rijeku nakon što su prešle velike udaljenosti.
Oduvijek se govorilo da izvor rijeke započinje s planine i završava u moru. To ne mora uvijek biti slučaj. U slučaju rijeka koje su pritoke ostalih glavnih, otkrivamo da se ušće ne završava u moru već u koritu druge rijeke koja napaja tok. Uobičajeno je vidjeti rijeke na sjevernoj hemisferi čija je glavna obala s lijeve strane i ustima tvore vrlo oštar ugao. Većina rijeka koje su pritoke druge uz desnu obalu čine gotovo uvijek pravi ugao. Svi izuzeci nastaju zbog karakteristika reljefa.
Šta je otpadna voda?
Kao što smo definirali što je otpadna voda, moramo reći i što je otpadna voda. Upravo je suprotno. To je prirodna ili umjetna preusmjeravanja koja iz glavne struje veće rijeke istječe manjom. U većini slučajeva, kada se dogodi prirodni otpadni voda, on se javlja u područjima blizu riječnih delta. Postoje i slučajevi u kojima se zbog reljefa može javiti i na drugim dijelovima rijeke. Neki od njih su rijeka Casiquiare s obzirom na Rijeka Orinoko.
Češće se viđaju otpadne vode vještačkog porijekla s ciljem korištenja vode za poljoprivredu i stočarstvo. Time se stvara kanal za snabdijevanje vodom u regijama koje su relativno udaljene od glavnog toka rijeke. Nadalje, efluenti igraju važnu ulogu u upravljanju vodnim resursima.
Istraživanja i studije
Posljednjih godina se pojavila mogućnost da rijeka Amazon ima neke pritoke u podzemnim nivoima. Ove pritoke datiraju mnogo godina unazad i putuju kilometrima. Postoji studija koju su sproveli naučnici iz Brazila koja je došla do zaključka da je prije mnogo godina postojala podzemna rijeka duga oko 6000 kilometara koja se nalazila hiljadama metara ispod zemlje.
Ove studije će se izvoditi u različitim naftnim bušotinama koje se koriste od 70-ih zahvaljujući zahvaćenom bušenju pokazano je da se kreće 4000 metara ispod rijeke. Ova podzemna rijeka zvala se Hamza i dobila je ime u čast direktora svih istraga i koji je, zauzvrat, možda dao ideju da bi kretanje vode moglo postojati pod zemljom. Pobrinuo se da potvrdi postojanje ove rijeke i sa potpunom sigurnošću se može tvrditi da se cijela amazonska prašuma hrani vodom iz dva sliva: onog rijeke Amazone i onog rijeke Hamze.
Kao što vidite, pritoke rijeke ne moraju biti striktno manje veličine, s nižim protokom ili manjom veličinom računa, već zavise od drugih faktora koji to određuju. Nadam se da sa ovim informacijama možete saznati više o tome šta je pritoka i kakva je značaj za hidrogeografiju, kao i o aspektima koji se odnose na upravljanje vodama u različitim regionima.
