Pustinje: krhki ekosistemi i njihova borba protiv klimatskih promjena

Niko ne bi rekao da pustinje mogu biti ugrožene, zar ne? Ali istina je da su oni mjesto mnogo krhkiji nego što ikad možemo zamisliti. Biljke, životinje i oko 500 miliona ljudi koji žive na ovim teritorijama prilagodili su se pustinjskoj klimi.

Ali ako temperature nastave rasti, životi će im biti u ozbiljnoj opasnosti.

Prema izvještaju UN-a za okoliš (UNEP), u periodu od 1976. do 2000. prosječna temperatura pustinja porasla je između 0 i dva stepena Celzijusaza razliku od 0 stepeni porastao je u ostatku planete. Efekti stakleničkih plinova uzrokuju intenzivnije i duže suše, pa je stoga ionako malo kiše sve manje vidljivo.

Ovo se prevodi u veoma značajan uticaj na biodiverzitet ovih ekosistema, gde su i biljne i životinjske vrste razvile izvanredne strategije za preživljavanje. Na primjer, neke biljke, kao što su kaktusi, imaju prilagodbe kao što su duboko korijenje da dođu do podzemne vode i malo lišće koje ograničava gubitak vode kroz transpiraciju. Životinje su, sa svoje strane, razvile adaptivno ponašanje, kao što je sposobnost izlučivanja visoko koncentriranog urina ili dobivanja vode iz svog metabolizma.

Najpogođenije pustinje su Kalahari u Africi i Atacama u Čileu. U oba se vidi kako život pokušava da preživi. Ali oni nisu jedini pogođeni. Pad vode uzrokuje presušivanje rijeka, poput Nila u Egiptu ili Kolorada u Sjedinjenim Državama. UNEP upozorava da ako emisije stakleničkih plinova, snabdijevanje vodom će biti ozbiljno pogođeno, što će dovesti u opasnost zdravlje stanovnika pustinja, kao i zdravlje njihovih usjeva i životinja.

Ako nastavimo s pretjeranim iskorištavanjem podzemnih voda, stvaranjem infrastrukture ili mjesta vojne obuke, možemo u potpunosti promijeniti krajolik. Uprkos svemu, Kaveh Zahedi, zamjenik direktora Svjetskog centra za zaštitu (UNEP), to kaže pustinje mogu postati elektrane ovog vijeka, osim što će služiti kao turistička atrakcija, ili čak otkriti nove lijekove koji mogu poboljšati život ljudi.

Pustinje, koje se često zamišljaju kao ogromna, sušna i negostoljubiva prostranstva pijeska, zapravo su složeni i raznoliki ekosistemi koji pokrivaju otprilike jednu trećinu kopnene površine planete. Daleko od toga da su monotone, pustinje dolaze u raznim oblicima, od zlatnih pješčanih dina Sahare do stjenovitih pejzaža pustinje Atacama i smrznutih prostranstava Arktika.

Definirajuća karakteristika pustinja je njihova ekstremna aridnost. Niske padavine, često manje od 250 mm godišnje, i temperature koje mogu varirati od užarene dnevne vrućine do intenzivne noćne hladnoće, stvaraju izazovno okruženje za život.

Ipak, uprkos ovim ekstremnim uslovima, pustinje su dom za iznenađujuće raznolikost života. Biljke i životinje razvile su nevjerovatne adaptacije za preživljavanje u ovom sušnom okruženju. Biljke, na primjer, imaju duboko korijenje koje traže vodu ispod zemlje, mali listovi koji smanjuju gubitak vode transpiracijom i mehanizmima za skladištenje vode tokom suše. Životinje su, sa svoje strane, razvile strategije za očuvanje vode, kao što je sposobnost izlučivanja visoko koncentriranog urina ili sposobnost dobivanja vode iz svog metabolizma.

Uprkos njihovoj otpornosti, pustinjski ekosistemi su krhki i ugroženi ljudskim aktivnostima. Klimatske promjene, pretjerana eksploatacija resursa i zagađenje su neki od faktora koji ugrožavaju biodiverzitet ovih regija. Napredak klimatskih promjena uzrokuje povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih pojava, što utiče ne samo na živa bića koja borave u ovim ekosistemima, već negativno utječe i na ljudske zajednice koje žive u njihovom okruženju.

Pustinje se općenito klasificiraju prema njihovom geografskom položaju, klimi i uzrocima njihove aridnosti. Postoje različite vrste:

• Hot Deserts: Oni su najveći i najpoznatiji, sa visokim dnevnim temperaturama i minimalnom vlažnošću, poput Sahare.
• Cold Deserts: Zastupljeni su na mjestima poput Antarktika, sa temperaturama ispod nule i padavinama uglavnom u obliku snijega.
• Polusušne ili polupustinjske pustinje: Imaju izraženiju sezonalnost sa kratkim periodima kiše, poput pustinje Kalahari.
• Obalne pustinje: Imaju vlažnost koja dolazi od hladnih okeanskih struja, ali sa malo padavina, kao u pustinji Atacama.
• Interior DesertsDaleko od mora i okeana, imaju veoma niske stope padavina, koje se često nalaze u centralnoj Aziji.

Svaki tip sadrži jedinstvene ekosisteme i specifične adaptacije flore i faune za preživljavanje u ekstremnim uvjetima.

1. Povišene temperatureGlobalno zagrijavanje povećava temperature, pogoršava aridnost i dovodi do dezertifikacije.
2. Promjena obrazaca padavinaPromjene u vremenskim sistemima mogle bi uzrokovati da ionako oskudne padavine u pustinjama postanu još nestalnije.
3. Povećanje ekstremnih događajaIntenzivnije pješčane oluje i duže suše utiču na pustinjske ekosisteme.
4. Efekti na biodiverzitet: Flora i fauna specijalizovana za pustinjska staništa ugroženi su brzim promenama njihovog okruženja.
5. Uticaj na ljudske zajednice: Populacije koje zavise od ovih sredina za svoje izdržavanje suočavaju se sa većim izazovima u nabavci resursa kao što su voda i hrana.

Pustinje zauzimaju otprilike jednu trećinu kopnene površine planete. Među najvećima su:

• Pustinja SaharaSmještena u Africi, najveća je vruća pustinja na svijetu, sa više od 9 miliona kvadratnih kilometara.
• arapska pustinja: Proteže se kroz nekoliko zemalja na Bliskom istoku, dostižući skoro 2,3 miliona kvadratnih kilometara.
• Gobi pustinjaU Aziji, uglavnom u Mongoliji i Kini, pokriva oko 1,3 miliona kvadratnih kilometara.
• Pustinja Kalahari: Takođe u Africi, ima površinu od skoro 900,000 kvadratnih kilometara.
• Velika pustinja Victoria: Najveći je u Australiji, sa površinom većom od 647,000 kvadratnih kilometara.

Ova prostrana područja svjedoče o utjecaju klimatskih faktora i prirodnih procesa na formiranje pustinja. S druge strane, procjenjuje se da je više od 75% kopnene površine Španije u opasnosti od dezertifikacije, a 70% njenih slivova ima visok ili ozbiljan nivo vodenog stresa, navodi Greenpeace. Ovaj fenomen dezertifikacije, koji predstavlja degradaciju zemljišta u sušnim, polusušnim i suvim subhumidnim područjima, pogoršavaju klimatske promjene, kao i rastuća potražnja za vodnim resursima.

Klimatski izvještaji to zaključuju pustinje prolaze kroz duboke promjene što će imati važne implikacije na vodosnabdijevanje ljudi, životinja i biljaka u ovim regijama. Od ključne je važnosti implementirati efikasne politike za ublažavanje izloženosti klimatskim promjenama, zaštitu ekosistema i osiguranje sredstava za život zajednicama koje zavise od ovih okruženja.

Kombinacija dezertifikacije i klimatskih promjena također utiče na povećanu eroziju tla. Nedavna istraživanja su pokazala da se pustinjska područja suočavaju sa alarmantnom ranjivošću povezanom sa sve većom učestalošću ekstremnih vremenskih događaja. Na primjer, bujne poplave u područjima u kojima rijetko pada kiša mogu uništiti okoliš, pogađajući ne samo divlje životinje već i ljudske zajednice. Pokazalo se da su najintenzivnije kišne oluje jednako štetne, ako ne i više, od dugotrajnih suša.

Pustinjski uslovi također pogoduju razvoju obnovljive energije. Aridna područja imaju veliki potencijal za solarnu energiju, zahvaljujući njihovoj ekstenzivnoj izloženosti suncu. Kaveh Zahedi je također istakao važnost korištenja ovih prostora kao održivih rješenja za buduće energetske potrebe, uz istovremeno pažljivo i odgovorno upravljanje resursima.

Pustinje su bile sastavni deo ljudske istorije i uticale su na kulturu, ekonomiju i ekologiju regiona u kojima žive. Tradicionalno znanje lokalnih zajednica o upravljanju vodama i poljoprivredi u sušnim uslovima je ključno za razvoj efikasnih strategija za rješavanje dezertifikacije i klimatskih promjena.

Istorija pustinja je i istorija otpornosti. Vrste koje naseljavaju ove ekosisteme evoluirale su milenijumima kako bi se prilagodile neprijateljskom okruženju. Sada je pitanje da li se čovečanstvo može tako efikasno prilagoditi promenama koje smo sami izazvali.