La Antarktika To je jedno od najfascinantnijih i istovremeno zabrinjavajućih mjesta na našoj planeti. Ovaj smrznuti kontinent, sa svojim veličanstvenim bijelim krajolikom, suočava se s kritičnim izazovom: ubrzanim topljenjem kao rezultatom klimatske promjene. Kako se planeta zagrijava, led na Antarktiku se topi alarmantnom brzinom. Ovaj fenomen je dio albedo efekta, gdje sunčeve zrake udaraju u snijeg i led, upijajući toplinu, što dovodi do toga da led gubi svoju čvrstoću dok se na kraju ne otopi u moru.
El klimatske promjene je polove učinio najranjivijim regionima. Modeli pokazuju da bi do kraja ovog stoljeća temperature na Antarktiku mogle porasti 6 stepeni Celzijusa, što rezonira s projekcijama rasta globalnih temperatura koje su naširoko proučavane u kontekstu globalno zagrevanje. Ovo ne samo da utiče na životinjski svet kontinenta, već ima i značajne globalne reperkusije.
Studija objavljena u naučnom časopisu Zbornik radova Nacionalne akademije nauka otkriva da je nakon posljednjeg ledenog doba, prije otprilike 20,000 godina, na Antarktiku došlo do zagrijavanja dva do tri puta većeg od prosječnog porasta temperature u ostatku planete. Zabilježena je neuobičajena temperatura od 11 stepeni Celzijusa na zaleđenom kontinentu, za razliku od globalnog prosjeka koji je u istom periodu porastao samo za oko 4 stepena Celzijusa.
Naučnici, predvođeni Kurtom Cuffeyjem, glaciologom sa Univerziteta u Kaliforniji, Berkeley, koristili su globalne klimatske modele za analizu klime iz prošlosti, a ti isti modeli se koriste za predviđanje budućeg globalnog zagrijavanja. Ove studije sugeriraju da bi se, zbog trenutnih klimatskih promjena, Antarktik mogao zagrijati dvostruko brže od ostatka planete. Prema tome, u scenariju gdje se globalna prosječna temperatura povećava za 3 stepena Celzijusa, predviđa se da će Antarktik doživjeti povećanje od približno 6 stepeni Celzijusa.
Efekti zagrijavanja na Antarktiku nisu ograničeni samo na temperature. Do 2100. godine, ako se emisije gasova staklene bašte nastave na sadašnjim nivoima, procjenjuje se da bi se padavine u obliku kiše mogle povećati do 240% u prosjeku na cijelom kontinentu. Ovo povećanje padavina moglo bi ubrzati otapanje velikih ledenih pokrivača, čime bi doprinijelo porastu nivoa mora širom svijeta, fenomenu koji je kritično povezan sa klimatske promjene na Antarktiku, slično onome što je dokumentovano o mogućim promjenama u bliskoj budućnosti.
Nadalje, kiša ima dramatične implikacije na lokalne divlje životinje, posebno na piliće carskih i Adélie pingvina. Budući da njihovo perje još nije vodootporno, mogu se smrznuti kada vlažno vrijeme postane hladno i vjetar se pojača. Primjer ovoga dogodio se tokom sezone razmnožavanja pingvina Adélie na istraživačkoj stanici Dumont d'Urville, gdje je potpuni neuspjeh reprodukcije bio zbog padavina u sezoni 2013-2014.
Klimatske promjene kao stalna prijetnja
Većina padavina na Antarktiku je u obliku snijega, a kiša je neobična pojava koja se obično javlja na obalama kontinenta. Međutim, nedavne studije procjenjuju da kiša može pasti i do u prosjeku četiri dana godišnje na istočnoj obali Antarktika i više od 50 dana na sjeverozapadnom antarktičkom poluotoku. Ove promjene u padavinama doprinose zabrinutosti zbog kolapsa ekosistema klimatske promjene i u skladu su sa nalazima drugih studija o polarnoj klimi, koje procjenjuju da bi se Zemlja mogla suočiti s većim zagrijavanjem nego što se očekivalo.
Jedan od glavnih izazova je mjerenje količine padavina na Antarktiku, s obzirom da tradicionalne metode nisu efikasne u ekstremnim vremenskim uslovima. Istraživači iz Francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja i Univerziteta Sorbona krenuli su u mjerenje i predviđanje budućih padavina, prikupljajući višedecenijske podatke sa 10 istraživačkih stanica širom kontinenta. Ova vrsta studije je ključna za razumevanje uticaja klimatske promjene na Antarktiku i njegov odnos sa porastom temperature prema 2100.
Studija napominje da se većina padavina javlja duž obala i Antarktičkog poluotoka, gdje kolonije pingvina odlaze na obalu da se razmnožavaju. Međutim, trendovi padavina su pokazali značajnu varijabilnost, a između 2000. i 2015. godine uočeno je smanjenje učestalosti padavina, vjerovatno zbog prirodnih klimatskih varijacija.
Klimatske prognoze
Nedavne klimatske studije su modelirale različite buduće scenarije, koristeći prethodne podatke da vide kako bi se padavine mogle promijeniti do 2100. godine. Bez obzira na scenarije, modeli su pokazali trend rasta padavina, što bi moglo imati strašne posljedice za vrste poput pingvina koji se gnijezde duž obale. O sličnim nalazima se također raspravljalo u vezi s tim kako bi se temperature mogle mijenjati u različitim regijama, kao u ovoj analizi "temperature na Balearskim otocima" posljednjih decenija.
Nadalje, očekuje se da će ove dodatne padavine značajno doprinijeti porastu nivoa mora, jer se očekuje da će se topljenje ledenih polica Ronne i Ross na zapadnom Antarktiku ubrzati. Konkretno, nalazi ukazuju na to da bi povećane padavine mogle dovesti do bržeg topljenja snježnog pokrivača, dodatno komplikujući projekcije porasta nivoa mora, što postaje globalno pitanje koje se mora riješiti. Ubrzanje ovog procesa je kritično u analizi topljenje leda na Antarktiku, posebno u odnosu na jezivu stvarnost klimatskih promjena.
Novi pristup procjeni, koji uključuje analizu geoloških zapisa, smanjuje očekivanja porasta nivoa mora zbog otapanja antarktičkog leda za tekući vijek, utvrđujući da bi, umjesto ranijih procjena od 20 do 52 centimetra, povećanje moglo biti samo 5 do 9 centimetara. Ovo istraživanje je bazirano na srednjem pliocenu, periodu u kojem se CO2 i temperaturni uslovi smatraju analognim onima koji se očekuju u narednom stoljeću.
Globalne posljedice topljenja antarktičkog leda
Kako se led na Antarktiku topi, uticaj topljenja na nivo mora postaje očigledan. Uobičajene projekcije pokazuju da ako se globalno zagrijavanje ograniči na povećanje od 1,5 ili 2 stepena Celzijusa, otapanje leda moglo bi umjereno doprinijeti porastu nivoa mora. Međutim, ukoliko se te granice prekorače, očekuje se znatno drastičnije povećanje, posebno u odnosu na prognozu temperatura koje bi u raznim dijelovima svijeta mogle doseći i do 3 stepena Celzijusa.
S druge strane, procjenjuje se da bi temperatura od 3 stepena Celzijusa mogla dovesti do urušavanja nekoliko ledenih polica, što bi izazvalo potencijalno razorno povećanje nivoa mora. Procjenjuje se da bi takvi scenariji mogli uzrokovati povećanje do 1,5 metri u nivou mora do 2300. godine, što bi direktno uticalo na obalne gradove širom svijeta, intenzivirajući debatu o tome kako se nositi s posljedicama klimatskih promjena. Situacija postaje alarmantna kada uzmemo u obzir efekte koje bi ova kriza mogla imati u budućnosti, što je pokazano u različitim studijama.
Hitna stvarnost je da bi se bez hitne akcije za rješavanje problema emisija ugljika i ublažavanje klimatskih promjena, Antarktik mogao suočiti s potpunim kolapsom nekoliko svojih ledenih basena, što bi potencijalno predstavljalo promjenu bez presedana za život na planeti. Ove promjene ne utječu samo na Antarktik, već i globalno odjekuju, utičući na obalne gradove, ekosisteme i ljudski život.
Borba protiv klimatskih promjena je kritičnija nego ikad, a razumijevanje uloge Antarktika u ovom procesu je ključno. Prikupljeni podaci pokazuju da svaka akcija koja se poduzima u savremenom vremenu ima domino efekat koji može uticati kako na buduće generacije, tako i na globalno okruženje. Stoga je imperativ da međunarodna zajednica djeluje kohezivno u rješavanju klimatske krize prije nego što posljedice postanu nepovratne, o čemu se raspravljalo u vezi s povećanjem ekstremnih temperatura na globalnom nivou.
Budućnost Antarktika, a samim tim i ostatka planete, zavisi od odluka koje donosimo danas. Podsticanje veće svijesti i efikasne akcije od suštinskog je značaja za očuvanje našeg kolektivnog doma, dok istovremeno istražujemo mogućnost održive budućnosti za sve.