Studija istraživača iz Univerzitetski institut za istraživanje voda i Odsjek za ekologiju Universidad de Granada To pokazuje da doprinos prašine iz pustinje Sahare može povećati ulogu Sredozemnog mora kao ponora CO2.2.
Šta je CO sudoper?2? To je područje koje je sposoban da apsorbuje CO2 iz atmosfere i ne vraćaju ga u ciklus opet, ali taj CO2 napušta atmosfersku cirkulaciju.
Ovo istraživanje, sprovedeno u okviru projekta CILJEVI, pokazuje da Sredozemno more djeluje kao ponor CO2 atmosferski u područjima otvorenog mora. Odgovoran je za eliminaciju CO2 ciklusa u ovim oblastima, ali služi kao izvor CO2 na obalama, gde je u stanju da ga generiše. Ova dualnost je ključna za razumevanje važnost Mediterana kao ponora i izvora CO2.
Na osnovu ovog otkrića učinjeni su pokušaji da se dokaže kako ovi ekosistemi koji služe kao ponori i izvori CO2 bi odgovorio na povećanje upada prašine iz Sahare i na ultraljubičasto zračenje. Važnost testiranja odgovora ovih ekosistema na ove varijable leži u činjenici da su one najvažniji faktori globalnih promjena koje utiču na regiju Mediterana.
Rezultati izvedenih eksperimenata na mjestu Oni pokazuju kapacitet koji alge imaju biti u stanju da apsorbuje CO2 iz atmosfere i stoga djeluju kao sudoper. Autor ovog izvještaja, Marco Jabalera Cabrerizo, radi na Odsjeku za ekologiju na Univerzitetu u Granadi.
Istraživač je istakao da tokom posljednjih decenija prodor saharske prašine zajedno s povećanjem izloženosti ultraljubičastim zracima može naglasiti Uloga Sredozemnog mora kao regulatora nivoa CO22 u vrlo bliskoj budućnosti. Zbog toga su rezultati ovih studija vrlo relevantni ako ih stavimo u kontekst trenutnih klimatskih promjena, jer nam mogu reći da li će se morski ekosistemi ponašati kao ponori CO2.2 ili kao izvori u budućnosti. Osim toga, potrebno je razmotriti kako globalno zagrevanje utiče na ove procese.
Uloga saharske prašine u ciklusu ugljika
Prašina iz pustinje Sahare, kada se vetar nosi prema Sredozemnom moru, može imati višestruke efekte na morski ekosistem. Ova prašina ne samo da obezbeđuje esencijalne nutrijente kao što su fosfor i gvožđe, koji su neophodni za fotosintezu, već takođe može da promeni hemiju vode i stoga utiče na sposobnost okeana da apsorbuje CO.2. Za bolje razumijevanje kako ovaj proces funkcionira, važno je znati kako Mediteranska klima stupa u interakciju s ovom dinamikom.
Ovaj fenomen, poznat kao okeansko đubrenje, može poboljšati rast fitoplanktona, koji zauzvrat igra ključnu ulogu u hvatanju ugljika. Dakle, alge koriste CO2 za njegovu fotosintezu, smanjujući njegovu koncentraciju u vodi i povećavajući njegovu apsorpciju plina iz atmosfere. Važno je napomenuti da je, u vezi sa ovim procesom, studija o morski ekosistemi i njihova uloga u klimatskim promjenama Bitno je razumjeti njegovu funkciju.
Međutim, povećani prodor prašine može imati i negativne posljedice. Na primjer, promjene u kiselosti vode mogu utjecati na zdravlje morskih organizama koje zavise od kemijske ravnoteže okeana, pa je ključno proučiti kako Mediteran je osjetljiv na klimatske promjene..
Rezultati METAS istraživanja
Istraživanje projekta METAS otkrilo je da Sredozemno more djeluje dvojako, a CO sink2 na otvorenom moru i izvor u priobalnim područjima. Ovo otkriće je ključno za razumijevanje kako se ekosistemi ponašaju suočeni s klimatskim promjenama.
Izloženost ultraljubičastom (UV) zračenju i varijacije u prodoru prašine utiču na sposobnost algi da apsorbuju CO2. Tokom eksperimenata uočeno je da povećano UV zračenje smanjuje efikasnost fotosinteze kod nekih vrsta algi, što bi moglo ugroziti njihovu funkciju ponora ugljika. Ovo naglašava važnost istraživanja kako Klimatske promjene utiču na ove ekosisteme.
Utjecaj klimatskih promjena na Mediteranu
Klimatske promjene uzrokuju porast temperature mediteranskih voda, što zauzvrat utiče na obrasce padavina i učestalost toplinskih valova. Ove transformacije mogu imati značajan utjecaj na biologiju mora i hemiju vode. Nadalje, budući da je ciklus ugljika ključan, zanimljivo je promatrati kako biljke se prilagođavaju klimatskim promjenama.
Rastuće temperature također mogu doprinijeti povećanju emisije CO2.2 iz okeana u atmosferu, stvarajući začarani krug koji pogoršava globalno zagrijavanje. Stoga istraživanje u ovoj oblasti nije važno samo za razumijevanje dinamike CO2, ali i predviđanje budućih klimatskih scenarija. U vezi sa ovom temom, studija o efekat toplotnog ostrva posebno je relevantno za buduće projekcije.
Povezani istraživački projekti
Projekat Carboocean To je evropska inicijativa koja ima za cilj kvantifikaciju ponašanja CO2 u okeanima u proteklih 200 godina. Ovaj projekt se oslanja na prikupljanje podataka o salinitetu, temperaturi i koncentraciji klorofila kroz različite istraživačke platforme, uključujući istraživačke brodove kao što je Vell Marí.
Dobiveni podaci su ključni za razumijevanje kako morski ekosistemi mogu djelovati kao ponori ili izvori CO.2. Razumijevanje ravnoteže ugljika je od vitalnog značaja za donošenje informiranih odluka o ekološkim politikama i razvoj strategija za ublažavanje klimatskih promjena. U tom smislu se provode i studije posljedice klimatskih promjena u različitim zemljama.
Istraživači uključeni u ove projekte nastoje definirati ulogu ekosistema u ciklusu ugljika i kako se oni mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima okoline. Istraživanje o klimatske promjene i sisari je oblast od interesa u ovom kontekstu.
Istraživanja na Sredozemnom moru su identificirala njegovu ključnu ulogu kao ponora CO2.2. Kako se klimatski uslovi nastavljaju mijenjati, od ključne je važnosti nastaviti istraživanje i zaštitu ovog ekosistema. apsorpcija CO2 Od vitalnog je značaja ublažiti posljedice klimatskih promjena i zaštititi morsku biodiverzitet.
Nadalje, ključno je nastaviti s naporima na očuvanju i restauraciji u obalnim područjima, kao i promovirati održive prakse koje smanjuju emisije stakleničkih plinova. Međunarodna suradnja je ključna za rješavanje ovih izazova i očuvanje mediteranskog morskog okoliša i njegove sposobnosti da djeluje kao ponor ugljika u budućnosti.
