Globalno zagrijavanje izazvalo je drastične promjene na našoj planeti, a jedan od najzabrinjavajućih efekata je acidifikacija okeana. Ovaj fenomen, koji ugrožava opstanak hiljada morskih vrsta, već je prisutan u Zapadni Arktički okean. Studija koju su proveli NOAA i drugi saradnici, objavljena u časopisu Prirodne klimatske promjene, otkriva da bi zakiseljavanje ovih voda moglo imati značajne posljedice za školjke i druge životinje u ekosistemu, utječući na ljudske zajednice koje zavise od njih.
Istraživanja pokazuju da je između 1990. i 2010. Dubina zakiseljene vode povećana je sa otprilike 99 metara na više od 244 metra. Ovo alarmantno povećanje naglašava brzinu kojom se ovaj proces odvija u poređenju sa drugim okeanima u svijetu.
Kako more upija ugljični dioksid (CO2), voda postaje kiselija. Ovo povećanje kiselosti otežava oklopnim životinjama, kao što su školjke i morski puževi, da izgrade svoje pogodne školjke. Vremenom, ovi organizmi slabe, što predstavlja ozbiljan problem za arktičke zajednice koje zavise od njih u hrani. Da bi bolje razumeli uticaj otapanje okeanskog leda U ekosistemu je bitno proučiti kako acidifikacija utiče na biodiverzitet.
Koautor studije, Wei-Jun Cai, sa Univerziteta Delaware, primijetio je to Arktički okean je prvi okean u kojem je primijećeno tako brzo i veliko povećanje acidifikacije, po stopi najmanje dvostruko bržoj nego u Tihom ili Atlantskom oceanu..
Analiza podataka o oceanu i simulacije modela su to pokazale Povećanje protoka vode od Pacifika do Arktika tokom zime prvenstveno je odgovorno za širenje acidifikacije u ovoj regiji.. To je zbog obrazaca cirkulacije i topljenja morskog leda ljeti, što omogućava da više pacifičke vode teče u Arktik, akumulirajući i povećavajući nivoe ugljičnog dioksida, što zauzvrat smanjuje pH arktičke vode. Brzo zakiseljavanje Arktičkog okeana pitanje je sve veće zabrinutosti istraživača.
U posljednjih nekoliko godina, topljenje morskog leda pogoršalo je ovu situaciju, omogućavajući više pacifičke vode, koja već sadrži visoke razine CO.2, ulazak u Arktički okean. To uzrokuje zakiseljavanje vode alarmantnom brzinom. Trenutno se pH vode na Arktiku konstantno smanjuje, što može imati ozbiljne posljedice morski biodiverzitet i ljudsko blagostanje.
Utjecaj na morsku biodiverzitet
Zakiseljavanje okeana ima razorne efekte na morski život, posebno na one vrste koje zavise od kalcijum karbonata da formiraju svoje unutrašnje i vanjske strukture. Ovo uključuje esencijalne organizme u lancu ishrane, kao što su:
- pteropodi: Poznati kao "morski leptiri", ovi sićušni puževi su vitalni za mnoge morske vrste, uključujući ribe i morske sisare.
- Mekušci: Poput školjki i dagnji, koje su izvori hrane za ljude i druge životinje.
- koralji: Iako ih nema na Arktiku, njihova studija nam pomaže da razumijemo globalne implikacije acidifikacije.
Ovi organizmi su ključni ne samo zbog svoje uloge u ekosistemu, već i zbog toga što predstavljaju izvor hrana za ljudsku populaciju koja živi u arktičkim regijama. Propadanje ovih vrsta zbog zakiseljavanja moglo bi dovesti do krize hrane za mnoge zajednice koje ovise o ribolovu. Zakiseljavanje Arktičkog okeana moglo bi imati širi uticaj na zdravlje ekosistema.
Uzroci zakiseljavanja Arktičkog okeana
Povećanje kiselosti u okeanu je uglavnom zbog visokih koncentracija CO2 u atmosferi, kao rezultat ljudskih aktivnosti, kao što je spaljivanje fosilnih goriva i krčenje šuma. Industrijska revolucija je povećala količinu ugljičnog dioksida u zraku, a okeani, kao veliki ponori ugljika, apsorbiraju ovaj plin, pretvarajući ga u ugljičnu kiselinu. Posljedice ovog acidifikacije u Arktičkom okeanu su zabrinjavajuće i zahtijevaju hitnu pažnju.
Ovaj hemijski proces smanjuje pH vode, čineći je kiselijom. Istorijski gledano, promjene pH okeana dešavale su se sporo tokom hiljada godina, omogućavajući vrstama da se prilagode. Međutim, trenutna stopa acidifikacije je takva da se mnoge vrste neće moći dovoljno brzo prilagoditi. Bitno je procijeniti kako klimatske promjene utiče na ove procese u Arktičkom okeanu.
Prema nedavnim istraživanjima, nivoi kiselosti u Arktičkom okeanu rastu brže nego u drugim okeanima, što je zabrinjavajući trend sa mnogim implikacijama. Na primjer, procjenjuje se da bi, ako se trenutna stopa topljenja nastavi, arktički morski led mogao potpuno nestati ljeti do 2050. godine.
Ova promjena mogla bi drastično promijeniti ne samo morski život, već i globalnu klimu, jer okeani igraju ključnu ulogu u regulaciji klime kroz skladištenje topline i ugljika. Važno je razmotriti kako ove promjene mogu promijeniti ravnotežu ekosistema.
Implikacije na ekosistem i ljudsku hranu
Gubitak esencijalnih vrsta zbog acidifikacije može imati domino efekat na ekosistem okeana. Opstanak različitih vrsta, uključujući i one na vrhu lanca ishrane, zavisi od zdravlja manjih organizama koji su vitalni za lanac ishrane. Na primjer, the losos y el haringa u velikoj meri zavise od pteropodi i mekušci kao deo njihove ishrane. Arktičke ljudske zajednice koje se oslanjaju na ribolov suočavaju se s neizvjesnom budućnošću zbog zakiseljavanja i njegovih učinaka na riblje populacije.
Ljudske zajednice na Arktiku koje žive od ribolova bit će značajno pogođene. Smanjenje populacije ribe i drugih morskih plodova moglo bi dovesti do smanjenja izvora prihoda i hrane za ove zajednice. Nadalje, zakiseljavanje oceana također može utjecati na globalnu ekonomiju, s obzirom na to da su mnoge morske vrste kritične za komercijalni ribolov. Da bi bolje razumeli morska biodiverzitet i kako se to odnosi na sigurnost hrane, neophodna su daljnja istraživanja.
Zakiseljavanje Arktičkog okeana je fenomen koji ne samo da utiče na biodiverzitet mora, već ima i duboke implikacije na sigurnost hrane i ekonomije ljudskih zajednica. Povećanje kiselosti okeana jasan je pokazatelj kako klimatske promjene utiču na našu planetu i sve što na njoj živi.
Mjere za borbu protiv klimatskih promjena, kao npr smanjenje emisije stakleničkih plinova, ključni su za ublažavanje zakiseljavanja oceana i zaštitu morskog života. Nadalje, istraživanje u ovoj oblasti je od suštinskog značaja za bolje razumijevanje procesa i efekata acidifikacije, kao i za razvoj efikasnih strategija prilagođavanja i ublažavanja. U ovom kontekstu, relevantno je istražiti šta je hladno i kako to utiče na morski život.
